Onim čitaocima koji su se već upoznali sa romanima Karin Slaughter i sa njezinim agentom Willom Trentom (a vjerujem da ih je dosta) ova će knjiga dobro doći kako bi bolje shvatili pozadinu Willova lika i što ga to točno čini ovakvim kakav je danas.
A oni koji još ništa nisu čitali neće uopće pogriješiti, ako im upravo "Rane" budu prvi susret sa djelima ove autorice jer je ova priča cjelovita i potpuna i može se, bez ikakvih problema, čitati zasebno, nevezano za prijašnje romane.
Iako spada u serijal o agentu Willu Trentu ova je priča vrlo specifična. Da, ovdje se radi o Willu i, iako je jedan od glavnih likova, u ovom je slučaju bolje reći da je okosnica priče. Svi opisani događaji na neki su način povezani s njime i uvelike su utjecali na njegov lik i djelo, ali Will je ovdje, u većem djelu radnje, indirektno prisutan.
Ovaj je roman vrlo slojevit i kompleksan; mislim da je upravo zbog složenosti radnje proglašen do sada najboljim romanom Karin Slaughter. U njemu paralelno pratimo nekoliko priča; neke iz prošlosti i neke iz sadašnjosti, a do toga "prizivanja prošlosti" dolazi zbog okrutnog zločina koji je potresao Atlantu dok je identičan zločin počinjen prije 30ak godina, točnije 1975god.
U to se je doba, kao mlada policajka, tim zločinom bavila sadašnja Wilova šefica Amanda Wagner za koju bi mogli reći da je glavni lik ovog romana budući da većim djelom čitamo upravo njezinu priču.
A ta je priča poprilično šokantna; ne mislim sada isključivo na brutalne zločine koje istražuje već i na sve ono što je morala proživjeti kao jedna od prvih žena detektiva u policiji Atlante.
Budući da 1975.god. i nije bila baš tako davno u povijesti, situacija u policiji opisana u romanu jako me iznenadila.
Bilo je to područje pod muškom dominacijom točnije, pod dominacijom bijelih muškaraca.
Crnci su se držali za sebe i pokušavali izboriti svoje mjesto, dok su žene bile potpuno na dnu ljestvice; bile su degradirane, trpjele uvrede, mobing, seksizam i bile ponižavane na sve moguće načine.
Trebalo je imati zaista jako puno volje, hrabrosti i "petlje" za biti žena u policiji tada, a kamoli detektivka, što je Amandi i njezinim kolegicama ipak uspjelo. Teškim i mukotrpnim radom zaslužile su povjerenje muških kolega.
U ovom se djelu romana posebno vidi kako se Slaughter potrudila oko istraživačkog rada da nam što vjernije opiše život žena u policiji, ali i svakodnevne životne uvjete u Atlanti toga doba.
I tako dok se iz poglavlja u poglavlje prebacujemo iz prošlosti u sadašnjost (i obrnuto) istina se otkriva, klupko se razmotava, zločini se rješavaju i svaka sitnica dolazi na svoje mjesto.
Sva ta vremena radnje, paralelne pripovijesti i brojne likove koje susrećemo, autorica je izvrsno povezala i vodi nas ka završnici u kojoj niti jedno pitanje ne ostaje bez odgovora.
Mislim da je upravo ovim trilerom Karin Slaughter dokazala svoju vrijednost; ona nije samo autor koji se drži provjerene sheme: okrutan zločin- istraga- rasplet već je i vrstan pripovjedač koji nam, nakon temeljite pripreme, daje kompleksnu priču u kojoj se prožimaju kriminalistički i psihološki elementi i koja će se svidjeti čak i zahtjevnijim čitaocima.
Morana Mazor
Nema komentara:
Objavi komentar