Johanna Hedman, Trio, VBZ, osvrt by Morana M.
"Trio", švedske autorice Johanne
Hedman knjiga je koju vam već neko vrijeme želim preporučiti samo sam
čekala da se temperature barem malo spuste pa da vam je predstavim na pravi
način. ☺
Odmah na početku, istaknut ću da "Trio" nije za
one koji žele čitati nešto puno akcije, napetosti, zapleta, krvi do koljena i
sl. Također, nije ni za one kojima ovo ljeto nije dovoljno vruće pa
bi ga dodatno užarili nekim erotskim sadržajem- ovo nije "trio" u
smislu "threesom" ili "meange a trois"(nije
da povremeno netko nekoga ne obljubi, ali sve to spada u složenost
odnosa likova).
Ovo je knjiga o odnosu troje mladih ljudi, prvenstveno
bazirana na njihovoj psihološkoj dinamici.
Pomalo na tragu "Talentiranog gospodina Ripleya",
P. Highsmith (ali bez triler -elemenata zamjene identiteta, ubojstva i
sl..."), možda više kao "Povratak u Brideshead", E. Waugha. Oba
naslova imaju i filmske adaptacije pa, ako niste čitali, možda ste gledali
film.
Radnja započinje kada Hugo dođe u Stockholm na stan kod
Laure i Arona (bogatih pripadnika štokholmske elite) koji rado primaju studente
slabijeg imovinskog stanja. I tu mu se počinje mijanjti život, razmišljanja,
pogledi na svijet kad upozna njihovu kći Thoru, također studenticu.
Thora ga u početku gotovo i ne primjećuje;
"Ni ja nisam imao puno kontakta s Thorom. Tu i tamo
bismo se mimoišli na hodniku, niti bi mi se nasmiješila niti bi buljila u mene,
samo bih dobio pogled kao bilo koji neznanac u javnom prijevozu. Rijetko bismo
i izmijenili koju riječ."
Međutim, tu je i August, Thorin prijatelj iz djetinjstva, a
povremeno i nešto više (njihov je odnos prilično kompleksan, o tome ćete
donijeti svoje zaključke ako se upustite u čitanje ovog romana). Za razliku od
Thore i Huga, ne bavi se studijem već se pokušava etablirati kao umjetnik. August
je, od samog početka, sklon Hugu pa se njih dvojica prilično brzo sprijatelje.
"August mi je rijetko pričao o Thori, a kad bi mi je
i spomenuo, nisam se usuđivao postavljati mu popratna pitanja u strahu da ne
ispadnem zabadalo. Volio bih da mi je pojasnio njihov odnos, ali nikad nije
došlo do toga. Spomenuo bi je samo usput, kao da je to da je ona bitan dio
njegova života podrazumijeva..."
Malo po malo, i Thora postaje pristupačnija i tako njih
troje postaju, nerazdvojni, naslovni- trio. Poglavlja su pisana iz perspektive
Thore i Huga, tako da možemo pratiti razvoj njihova odnosa, tj. njihova
razmišljanja o istom.
Thora je i sama, u nekim trenucima, zbunjena načinom na koji
doživljava Huga.
"'Je l' se ti ljutiš na mene?' pitala sam, trudeći
se da mi glas bude blag. Osjećala sam se kao da bi trebalo izmasirati nešto
napeto.
'Ne, samo...' Slegnuo je ramenima i uputio mi nategnut
osmijeh koji me živcirao. Zbog tog njegova popuštanja došlo mi je da ga
nagazim, da izazovem reakciju, ma kakva ona bila. Mislila sam da me nije briga
što on misli o meni dok god sam znala što misli.'"
I dok Thora sve više postaje svjesna važnostu Huga u njezinu
životu, on uz nju i Augusta uživa, gotovo da otkriva sasvim novi način
življenja.
"Neobično je bilo kako se svijet, kad sam bio s
Thorom i Augustom, mogao istovremeno širiti i smanjivati. S njima sam se osjećao
življi, poimajući istodobno koliko sam se zapravo trapio dok nisam upoznao
njih, nesvjestan i gladan svega predivnoga."
Ili;
"Nedugo nakon toga pojmio sam da volim i Thoru i
Augusta. Nije se toga dana dogodilo ništa posebno, osim što sam pojmio da ih volim.
Pili smo kavu na terasi jednog kafića (...) Toliko toga što sam svakodnevno
radio, slušao, čitao ispunjavalo me trenutnom paralizirajućom besmislenošću
koja nije nestajala kad sam bio a Thorom u Augustom, ali je to stanje uz njih
bilo podnošljivo i manje samotno. I dok sam ih tog popodneva slušao, shvatio
sam da mi je više stalo do njih nego do sebe. Bilo je to prvi put da sam
osjetio kako moja vlastita dobrobit ovisi o nekom drugom, a ne o tome da je
meni samom dobro."
I ono ključno, već pri kraju štiva:
"Kad smo popili kavu rekao sam: "Ne znam tko
bih bio da ih nisam upoznao."
Navela sam dosta citata kako biste "osjetili"
način na koji je knjiga pisana i procijenili je li to nešto za vas.
Meni povremeno pašu ovakve knjige. Zanimljivo
mi je čitati koliko nas neki ljudi/odnosi s kojima se susretnemo u mladosti,
dok još, na neki način "tražimo" svoju osobnost i mjesto pod suncem
mogu, svjesno ili nesvjesno definirati (naravno, samo u određenom dijelu).
Možda čak i utjecati na naš daljnji život.
Kao što je to bio slučaj s Hugom, u ovom romanu.
Dosta sam oduljila pa da zaključim: od mene velika preporuka
za ovaj roman -
posebno u trenucima kada budete raspoloženi za nešto mirnije,
pomalo nalik romanu toka svijesti, a opet izuzetno zanimljivo).
