"Kemičarka", S. Meyer;
Lumen; osvrt by
Morana M.
...
Stephenie Meyer svijet je
osvojila tetralogijom „Sumrak“. Tome je, naravno, pridonijela i ekanizacija
knjiga iz serijala- postale su mega popularni filmovi- pa je tako ovo djelo,
zajedno uz vrhove listi najprodavanijih knjiga, poharalo i kino blagajne.
Likovi iz romana (kao i glumci koji su ih utjelovili) postali su opće poznati,
a „Sumrak“ je, mislim da mogu slobodno ustvrditi, postao svjetski popularan
brand.
Ove su knjige svojoj autorici
osigurale zvjezdani status do te mjere da se čak slavi „Dan Stephenie Meyer“ i
to 13. rujna, na dan kada je „rođena“ Bella Swan, glavni ženski lik popularne
„Sumrak sage“.
Već nam je tim svojim prvim uratkom
Meyer pokazala svoju sklonost raznim
žanrovima; u tetralogiji „Sumrak“ čvrsto su isprepleteni young adult, fantasy i
ljubavni žanr. Bilo bi vrlo teško odrediti koji je dominantan, iako sama
autorica kaže da ona u svojim romanima vidi „romantiku više od bilo čega
drugoga“.
A to da je, u svom radu, vrlo
sklona romantičnoj tematici (kao i miješanju žanrova) očito je i u njezinom
prvom romanu za odrasle -„U sebi“. Ovdje si je pak, zadala prilično težak
zadatak i napisala pravu ljubavnu priču, uz kombiniranje sf-a i distopije, tako
što je ljubavni troku smjestila u (samo) dva tijela. I ovaj je roman doživo
svoju filmsku adaptaciju. Moram priznati da je meni upravo ovim svojim djelom
skrenula pažnju na sebe kao na autoricu od koje možemo očekivati puno više od „patnji
mladih vampira i vukodlaka“. ;)
I tako sam (napokon) došla do
glavne teme ovog osvrta- knjige „Kemičarka“ koja je potvrdila moje mišljenje o
pozamašnom literarnom talentu Stephenie Meyer.
„Kemičarka“ je pravi, akcijom
nabijeni triler u stilu Jasona Bourna (koji je, negdje sam pročitala, jedan od
onih kojima je posvećena knjiga). A i nije uopće čudno da ju je upravo Bourne
inspirirao jer on i naslovna junakinja ovog djela-(kemičarka) Alex imaju dosta
zajedničkih odlika, kao što su snalažljivost, inventivnost, način razmišljanja,
osjećaj za pravdu, lojalnost i sl.
Ipak, i u ovom dinamičnom
trileru, Meyer je pronašla mjesta za lijepu ljubavnu priču koja se razvija u,
zaista, nemogućim uvjetima dok njezinim glavni protagonistima život visi o
niti. Upravo to ovu love story čini posebnom (iako, moglo bi se reći da je
svaka ljubavna priča posebna na svoj načina), a nama ovu, akcijom nabijenu i ,
djelomično okrutnu knjigu, zanimljivijom i čitljivijom.
Radnja ne može biti drugačija
nego brza i dinamična zato jer je takav i život naše Kemičarke-Alex, opisan u
knjizi. Alex je žena koja je, do nedavno, radila za najtajniju od tajnih
vladinih organizacija; tako tajnu da čak nema niti imena. A radila je vrlo
specifičan posao; svoje vrsno poznavanje kemije koristila je u svrhu
unaprijeđivanja načina ispitivanja (sumnjivih) osoba. Nema više male prostorije,
drvenog stola, ispitivača obavijenog dimom cigarete i svjetla uperenog u lice
ispitanika, ta su vremena prošla- sada je tu sterilna, bijela sala s krevetom
za koji je ispitanik zavezan, polica s različitim bočicama i iglama i, u bijelu
kutu obučena- kemičarka.
Ne želite se naći u toj
prostoriji, na tom stolu, sami s njom. Niti jedan njezin potez nije nasilan
niti grub, a opet, sa svakim njezinim potezom vaše je tijelo u sve većoj
agoniji, vaši su krikovi sve glasniji, a njezini su poslodavci sve bliže otkrivanju
onih istina zbog kojih ste i podvrgnuti toj torturi.
Naravno, tijekom svoga „posla“
Kemičarka je čula mnoge strogo povjerljivih informacije te se odjednom našla na
meti onih za koje je do jučer radila i
koji su zaključili da je postala „suvišna“, a da ona niti sama ne zna točno
zbog čega. Tada se njezin život mijenja iz temelja i svodi isključivo na bijeg
i preživljavanje. Zahvaljujući svom stalnom oprezu i vještinama za održavanje
na životu koje je dovela do savršenstva, već je nekoliko puta uspjela izbjeći
smrt iako je „cijena“ koju za to plaća ogromna.
Ona gotovo da i nema života, osim
u njegovom osnovnom značenju- živi, diše, nije mrtva
Paranoja ili manija proganjanja,
po svojoj je definiciji, neizlječiva duševna bolest; osoba koja pati od ove
bolesti proživljava strah i tjeskobu uzrokovane fiktivnom idejom da je žrtva
neke zavjere i samim time „na meti“ tajnih organizacija. No, u slučaju Alex,
baš ništa nije fiktivno; to stanje koje se kod „normalnih“ ljudi liječi, ona
svaki dan proživljava do u tančine, paranoja je njezina svakodnevica.
„Kemičarka“ se naučila nositi s
takvim način života, sama, bez ikakvih rodbinskih i/ili prijateljskih veza,
živi život u kojem je svaki korak pomno isplaniran. Ona ima svoju „rutinu za
preživljavanje“ u kojoj baš ništa nije- jer ne smije biti- prepušteno slučaju.
Ipak, ta se njezina (mučna)
svakodnevica mijenja u trenutku kada dobije mail od svog bivšeg šefa u kojoj
joj ovaj nudi „primirje“, dakle, mogućnost normalnog života, ali (naravno da
postoji „ALI“), ako obavi još jedan, posljednji, posao.
Odluka koju tada donosi odigrati
će ključnu ulogu u radnji romana, a posljedice iste osjetiti će se na svim
aspektima njezinog života koji, preko noći, postaje potpuno drugačiji.
U svoj će samački svijet Alex morati pustiti još neke ljude,
a uz njih i veću količnu- pasa. Uz prisutnost čovjeka koji joj se sve više
sviđa (iako ne zna da li mu može vjerovati jer stare navike ne umiru tako lako)
i okružena čoporom četveronožaca Alex je sve teže zadržati kontrolu nas svojim
životom, a to je sada važnije nego ikada budući da više nije samo njezin život u
opasnosti.
Uz svu
ovu akciju, dinamične scene preživljavanja, opise zavjera i tajnih agencija, u
romanu imamo i puno toplih trenutaka kao što su opisi zaljubljivanja (onih
prvih nesigurnosti, pogleda i dodira)
ili djelovi u kojima čitamo o čvrstim sponama koje vežu ljude i njihove
ljubimce. Roman je također protkan i humorom, duhovitim razgovorima zbog kojih
i mi, kao i naši glavnu junaci, na trenutke zaboravimo na opasnost koja je
cijelo vrijeme prisutna.
Uz sve
to zajedno, moramo priznati Stephenie Meyer da je napisala odličan (akcijski) triler!
I to s rijetko viđenom glavnom junakinjom- kemičarkom koja svoju „kemiju“
korsiti u vrlo specifične svrhe. Ako i imamo kakvih zamjerki, mislim da joj
možemo „oprostiti“ jer ovako dobro baratanje raznim žanrovima (koje nam je
pokazala kroz, do sad napisane, romane) vjerojatno ne bi bio lagan posao niti
nekim književnicima s puno dužom karijerom od njezine.
I još
vam samo, na kraju, moram napomenuti da, ako se ikada (ne daj Bože ;) ) nađete
u situaciji da vas netko proganja, da se morate skrivati i bježati, biti stalno
na oprezu; ova vam knjiga može biti
odličan priručnik „za preživljavanje“. Ako i niste vični kemiji, nema veze
(danas se i tako sve može nabaviti preko interneta); naime, ovaj roman sadržava
neke odlične, detaljne opise načina na koje se možete osigurati i možda si čak-
spasiti život.
Naravno,
dobro provjerite da li su te prijetnje u vašem životu zaista prisutne, da ne
ispadne da ste samo- paranoični! ;)
