"Tajni život Anne Blanc", J. Kincheloe

"Tajni život Anne Blanc", J. Kincheloe; Mozaik knjiga; osvrt by Morana M.

...
 "Tajni život Anne Blanc“ knjiga je kojoj je poprilično teško odrediti žanr; imamo tu elemente krimića, ljubavne priča, povijesnog romana pa čak, možda i chick- lita. Svaka čast autorici na tome što me uspjela toliko „zbuniti“ strukturom romana da ne znam ni sama koje bi elemente istaknula i stavila u prvi plan u opisu ovog djela.

                Knjiga je lako čitljiva, zabavna i nekako „vrckava“, ali u njoj se opisuje i istraga ubojstava prostitutki- što je pak u popriličnoj opreci s prvim dijelom ove rečenice. J

U stvari, takva vam je i cijela knjiga: na zabavan je način opisan nimalo zabavan slučaj niza ubojstava.

                Rekla bih da knjiga ima taj „dualni“ koncept upravo zbog karaktera naslovne junakinje- Anne Blanc. Način na koji je roman pisan gotovo je njezin zrcalni odraz.

Pa da ja to sada malo konkretnije objasnim.

Priča je smještena u Los Angeles na početku 20.st. Anna Blanc (razmažena) je kći jedinica bogatog bankara, djevojka iz visokog društva, odgajana u luksuzu, bez ikakvih briga i problema s jedinim „zadatkom“ da bude prostojna, mlada dama koja će jednom postati uzorna supruga i majka.

Neke crte njezinog kataktera koje bismo joj , možda, i zamjerili, u stvari su u potpunosti opravdane njezinim odgojem i načinom života.

                Ipak, Anna iskače iz (tadašnjih) kalupa jer želi nešto više, a to „više“ nije nimalo lako s obzirom na vrijeme u kojemu živi. To je „muško“ vrijeme: muškarci „vode igru“ kako u najvišim tako i u najnižim društvenim slojevima. Kao što u najvišim slojevima otac Anne Blanc kontrolira njezin život do te mjere da joj određuje što će čitati (smije čitati samo „dolične“ knjige, a ne npr. kriminalističke romane koja ona potajno „guta“), tako je i u nižim slojevima (u ovom slučaju radi se o policijskoj upravi) apsolutno nebitno to što žene (prostitutke) nestaju pod okolnostima sumnjivih smrti)

Uprkos svom povlaštenom položaju, Anna je poput ptice u zlatnom kavezu. Uz silna ograničenja i pratilje koje joj nameće otac, Anna se uspijeva zaposliti u policijskoj upravi Los Angelesa kako policijska pomoćnica, pod imenom „Anna Holmes“.

Za nju je to gotovo ostvarenje sna jer ona više od svega želi postati – detektivka („Oduvijek je željela biti detektivka, ali to nikada nije mogla jer je bila ženskog roda. Nije se mogla čak ni udati za detektiva. To bi bilo ispod njezine razine.“). Ali, nije joj lako biti detektivka kada o (pravom) životu zna samo ono što je pročitala u knjigama; ipak, njezina inteligencija, sposobnost zaključivanja i, ponajviše, entuzijazam ubrzo je odvode u samo središte istrage o nizu (sumnjivih) smrti prostitutki jer, osim nje, u tom „muškom“ svijetu tim žrtvama nitko ne pridodajte ni najmanje pažnje.

                Anna uviđa da je sve na njoj te se uz niz poteškoća (a i komičnih situacija) probija kroz istragu.

U tome je ne uspijevaju spriječiti niti otac, niti pratilje, niti zaručnik niti društvom zadane norme...

Djevojka koja se kretala isključivo po „finim“ djelovima grada i bogataškim salonima odjednom se nađe u njoj potpuno nepoznatim okruženjima kao što su policijska postaja, sumnjive četvrti, javne kuće i pa čak i -zatvor. A ona se svugdje uspijeva prilično dobro snaći!

                Kroz knjigu se suptilno provlači i humor tako da nam Annina (naivna) razmišljanja i situacije u kojima se zatekne često izmame i osmijeh na lice. Uz sav taj silni „detektivski“ posao, Anna se nađe i u ljubavnim i u seksualnim iskušenjima što autorica također jako simpatično i duhovito opisuje.

                Isto kao što je u ove „vrckave avanture sirote, male bogatašice“ ukomponirala istragu o ubojstvu tako je J. Kincheloe, (više ili manje) diskretno kroz roman, provukla i opis i kritiku tadašnjeg društva. Upravo to je onaj povijesni aspekt koji sam spomenula na početku.

Tako da, dok se sa zanimanjem probijamo kroz radnju, također nailazimo i na opise mode i načina života toga razdoblja, početak borbe za prava žena, povezanost policije i politike (što je, u stvari, prisutno uvijek i svugdje) kao i korupciju koja se proteže kroz sve društveno –političke strukture.

                Sve u svemu, autorica je u jednu, na prvi pogled, „laganu“  knjigu uspjela ukomponirati i neke vrlo ozbiljne elemente, odlično nam opisati jedno razdoblje, predstaviti nam pripadnike različitih društvenih slojeva, nasmijati nas, natjerati nas na razmišljanje, a sve to su svom krimi prvijencu! Moram priznati da je mene ova knjiga ugodno iznenadila, a, ako se odučite na čitanje, nadam se da će i vas. 

"Brooklyn", Colm Toibin

"Brookly", Colm Toibin, Naklada Ljevak; osvrt by Morana M.
:)
"Povijest je učiteljica života", "Povijest se ponavlja" samo su neke od izreka koje su nam svima poznate i često ih čujemo... A i vidimo u praksi, naravno.. No, zadržimo se sad na ovoj "Povijest se ponavlja" (uz veće ili manje preinake) jer mi je prva pala na pamet kada sam razmišljala o osvrt na ovu knjigu.
Znamo da su ljudi oduvijek napuštali svoje obitelji, svoje domove i zemlje u potrazi za nečim boljim...(naravno, ne za boljim obiteljima....nego za boljim uvjetima za život sebe i postojeće obitelj, koja je ostala u starom zavičaju..)..Eto, i moj je pranono nekih davnih dana otišao iz Bribira u Južnu Ameriku (Urugvaj) i tamo stekao zavidnu karijeru i imutak...Ok, usput je našao i novu ženu..ne znam baš da je bila "bolja", ali bila je balerina u Montevideu dok je nona u Bribiru nosila sijeno i bavila se njihovom djecom i njegovim roditeljima...Ali, to je neka druga priča..
U ovoj se priči bavimo Irskom i ovdje (konačno) dolazim do onoga da se povijest ponavlja (uz veće ili manje preinake) jer dok su nekada Irci masovno napuštali svoju zemlju u kojoj nije bilo posla (ni budućnosti) danas, eto, naši ljudi masovno odlaze u Irsku upravo zbog - posla i budućnosti. Sigurna sam da svi vi koji ovo čitate, a i ja skupa s vama, možemo odmah spomenuti neke ljude koje znamo, a koji su otišli u Irsku, bili jedno vrijeme u Irskoj ili se evo, baš spremaju za selidbu u Irsku.. I to su, najčešće, priče s hepi endom jer ljudima je tamo zaista bolje (što se tiče životnog standarda, na to mislim...Nije lako biti daleko od obitelji i najbližih, a i narade se oni za taj svoj bolji standard, no barem znaju zašto rade za razliku od mnogih u Hrvatskoj i regiji)... I tako je danas Irska postala, na neki način, Obećana zemlja, što nas odmah podsjeća na ovogodišnji ZBF  na kojem je Irska- obećana zemlja bila zemlja partner.
A kako je to u Irskoj izgledalo nekada, točnije u drugoj polovici 20.st. kada je za Irce (i mnoge druge Europljane) obećana zemlja bila Amerika čitamo u ovoj lijepoj priči C. Toibina.
Glavna je junakinja mlada Eillis Lacey koja s majkom i sestrom, skromno živi u malom, irskom gradiću te se, u jednom trenutku, nekako više stjecajem okolnosti nego svojom željom, seli u Ameriku jer ju tamo čeka posao (posredovanjem svećenika koji je aktivan u irskoj zajednici u Americi) i, po svemu sudeći, bolja budućnost od one koja joj se tada pružala u rodnom gradiću.
I onda pratimo kako se Eillis (koja prvi puta odlazi od kuće i mjesta u kojem je provela svoj cijeli život), snalazi na brodu, u pansionu u kojem živi sa svojim sustanarkama, na novom poslu i u novoj sredini kontaktirajući sa majkom i sestrom samo putem pisama koja putuju dugo i stižu neredovito.
Iako se Eillis zaista puno toga događa i emotivno i poslovno, moram pripomenuti da je knjiga pisana laganim tempom...Naravno da ima dosta dijaloga, ali prevladava opis razmišljanja glavne junakinje koja, iako izvana prilično povučena, u svojim mislima intenzivno proživljava sve situacije i okolinu u kojima se nalazi. To navodim iz razloga jer mi je nekoliko ljudi, dok sam čitala ovu knjigu i objavila  u grupi da je čitam, pisalo kako su je počeli čitati i kako stalno očekuju neko ubrzanje radnje, neke dinamične preokrete i sl., ali da ne dolaze do toga.. Pa da vam odmah kažem da to nećete dočekati. Ova je knjiga, po meni, pisana u maniri klasika tipa Jane Eyre, Emma, Rimljanka i sličnih uradaka gdje imamo "klasičnu heroinu" čiji život pratimo, najviše, iz ugla njezinog razmišljanja i poimanja situacija u kojima se nalazi.
Jer, Eillis zaista nije lako; nije lako napustiti sigurnost gradića koji poznaje i sama otići u nešto potpuno novo; nije lako naučiti živjeti u skladu s novim okolnostima i običajima; pogotovo nije lako doživjeti neke teške, obiteljske tragedije daleko od obitelji niti je lako odabrati između dva muškarca koji ti, jedan u sigurnosti poznatog, irskog okruženja, a drugi među novinama Amerike, nude brak i sigurnu budućnost.
Stil kojim je ova knjiga napisana meni je apsolutno pasao jer te, baš tim opisima i jakim emocijama kojima je roman prožet, potpuno uvuče u priču. Iskreno, uživala sam, tih dana dok sam ga čitala, na samo pomisao kako ću se ušuškati s "Brooklynom" u rukama i prijeći u neki drugi svijet, neko drugo vrijeme i postati nesvjesna svega oko sebe; svakodnevice i problema, a, mislim da je upravo to jedna od odlika najboljih knjiga, to "potpuno obuzimanje".

"Bračni zaplet", Jeffrey Eugenides;

"Bračni zaplet", Jeffrey Eugenides; v.b.z.
Ako volite Eugenidesa, voljeti ćete i Bračni zaplet.. Eugenides je mene osvojio svojom knjigom Srednji spol (za koji je dobio Pulitzera 2003.god.).
Ali, ako ga još i niste čitali, svakako biste trebali.
Iako naziv Bračni zaplet navodi na ljubavne zavrzlame, ovaj je roman puno, puno više..I sam naziv se, u stvari odnosi na temu "bračnog zapleta" kojeg književnice poput Jane Austen ili George Eliot stavljaju u središte velikih britanskih romana (koje svi volimo!!), a o kojem svoj diplomski rad piše Madeleine, studentica književnosti i glavna junakinja.
Uz Madeleine, pratimo i dva muškarca u njezinom životu Mitchella i Leonarda te njihove životne priče; svi oni završavaju fakultete i pokušavaju naći svoje mjesto u životu tj. "svijetu odraslih".
Kao i u Srednjem spolu, gdje se Eugenides bavi specifičnim genom zbog kojeg se osoba rodi kao hermafrodit; i u Bračnom zapletu prisutan je taj "medicinski aspekt" samo ovdje je riječ o maničnoj depresiji i posljedicama te bolesti (osim na samog bolesnika) i na ljude koji ga vole i okružuju.
Npr. "Tko ste vi uopće?"
"Tek netko tko iz osobnog iskustva zna kako može biti privlačno misliti da drugoga možemo spasiti time što ga volimo."
Osim odlično razrađene priče i dojmljivih likova, u knjizi se svako toliko spominju razni književni periodi, knjige, pisci, ljubav prema knjigama..što mi je odlično, a sigurno bi bilo i svim drugim pasioniranim čitaocima.
Evo na šta mislim: " Madeleine bi često odlutala u biblioteku s policama koje nije mogla doseći....-veličanstveno prisustvo svih tih riječi koje čekaju da ih netko pročita, ostavljalo ju je bez daha. Znala je i po sat vremena pregledavati hrptove knjiga."
Prepoznajemo se ovdje, zar ne? ;)

Morana Mazor

"Kuća sedam žena", Letizia Wierzchowski

"Kuća sedam žena", Letizia Wierzchowski; Ljevak

Među omiljenim žanrovima su mi povijesne knjige, a posebno volim one koje me nauče nešto o nekom povijesnom razdoblju ili događaju o kojem nisam puno znala. Upravo to je bio slučaj sa ovom romanom u kojem se radnja odvija u Brazilu za vrijeme Revolucije odrpanaca, sredinom 19.st.
Ne samo da se radnja odvija u to doba nego je neposredno uvjetovana revolucijom budući da pratimo živote žena koje je vođa revolucije, Bento Gocalves odveo na sigurnu hacijendu kako bi izbjegle ratna događanja.
Na hacijendi su njegove sestre, žena i kćeri, nećakinje i najmanja djeca.
Punih deset godina žene provode u pozadini revolucije, iščekujući vijesti o svojim muževim, sinovima, braći koji se bore, ali također i proživljavaju puno važnih, osobnih trenutaka. Djevojčice postaju žene, djevojke se zaljubljuju, žene ostaju udovice, majke gube sinove, a kroz sve to prolaze zajedno, dajući si snagu međusobno i onda kada je to zaista jako teško.
Roman obiluje divnim opisima brazilskog krajolika, pampe; načina života toga vremena, ali također i jako lijepim opisima toka misli žena koje, svaka na svoj način, proživljavaju to dugo vrijeme revolucije.
Ova knjige je svojevrsna saga jedne porodice koja poprilično podsjeća na, brazilsku verziju, kultnog romana "Zameo ih vjetar", M. Mitchell.
Autorica odlično kombinira povijesne činjenice i fikciju i baš sam uživala dok sam čitala.
Vidjela sam po komentarima ljudi koji su čitali da je nekima knjiga bila usporena i pomalo dosadna, ali meni to nije bila niti u jednom trenutku. Meni je bilo žao kako sam se približavala kraju, iako ima preko 500str.
Ali, tako je to s ukusima, kako u svemu tako i u knjigama.. I kao što ja volim reći, bilo bi nam jako dosadno u životu kada bi nam se svima sviđale iste knjige, ista jela..ili isti dečki.. ;)
Od mene čista petica za Kuću sedam žena.

Morana Mazor

"Delikatnost", David Foenkinos

"Delikatnost", David Foenkinos, Vuković & Runjić
Prekrasna jedna knjiga... O životu, ljubavi, gubitku, samoći, postupcima koje ne možemo objasniti, ponovnom pronalaženju sreće.. i svim tim situacijama s kojima se mnogi možemo poistovjetiti. Uz samo priču, naravno, jako mi se sviđa način na koji je knjiga pisana...lako čitljivo, kratke rečenice, protkano inteligentnim humorom i zanimljivim opaskama.
Također ima genijalnih citata; npr. (razmišljanje nakon jednog odličnog izlaska): "Kada je legao u krevet, znao je da neće moći zaspati: kako krenuti put snova kada smo ih tek napustili?".
U knjizi pratimo Nathalie, zgodnu, mladu Parižanku koja susreće Francoisa za kojeg se ubrzo udaje te oni proživljavaju nekoliko prekrasnih godina zajedno...Nažalost, dolazi do nesreće u kojoj Nathalie gubi muža; sve se mijenja u trenu i život joj postaje niz rutinskih postupaka. A onda se pojavljuje Markus, neugledni Šveđanin i njezin kolega s posla...malo po malo, Nathalie se "budi" iz svoje rutine i počinje ponovno osjećati život. Ovako kratko ispričana, radnja možda zvuči kao nešto viđeno više puta..ok, tema i nije nova, ali način na koji je Foenkinos ovo ispričao je ono što ovoj knjizi daje vrijednost (roman je dobio čak devet književnih nagrada i prodan je u 3 mil. primjeraka!). Snimljen je i istoimeni film, koji je odličan; u francuskoj produkciji sa, meni omiljenom, Audrey Tatou u ulozi Nathalie. Pročitajte (ako niste) pa pogledajte film...tim redom.. ;)

Morana Mazor

“Čitateljica u potrazi za sretnim završetkom” Katarina Bivald

“Čitateljica u potrazi za sretnim završetkom” Katarina Bivald, Profil

 

 Ovo je jako lijepa priča koja se lako i sa zanimanjem čita; jedna od onih kakve bi trebali češće čitati jer nas, makar na kratko vrijeme, udaljuju od svakodnevice i problema, a to nam, zasigurno svima ponekad treba.

Ova knjiga posebno će zagrijati srca pasioniranim čitateljima jer će se prepoznati u mnogim citatima, razmišljanjima glavne junakinje; također će uživati i u atmosferi budući da se veliki dio radnje odvija upravi u knjižari.

A cijela priča počinje tako što su se dvije ljubiteljice knjiga, sa različitih strana svijeta ( Sara, 28.god. iz Švedske i starija Amy iz Amerike) prepoznale i komuniciraju putem pisama o, naravno, knjigama. Sara prihvaća poziv prijateljice i putuje u mali, američki gradić Broken Wheel koji broji svega 637 stanovnika. Nažalost, tijekom Sarina putovanja, Amy premine te se ona nađe, na 3 mjeseca, sama u nepoznatom gradiću među stanovnicima totalno nenaviklim na turiste. Ipak, Sara ima tu prednost što ih poznaje preko Amynih pisama.

A kroz knjigu i mi upoznajemo osebujne likove koji nastanjuju Broken Wheel i njihove životne priče. Neću vam prepričavati kako se Sara snašla u toj situaciji, samo ću pripomenuti da je vrlo brzo uvidjela da gradiću Broken Wheel, kao i njegovim (“slomljenim”) stanovnicima treba pomoć pa je napravila ono u čemu se najbolje snalazi- otvorila knjižaru. I tada se, malo po malo, uz Sarinu ljubav prema knjigama, uz ljubav žitelja gradića prema Sari i njezinoj knjižari , stvari počinju popravljati i, uz nezaobilazne, peripretije idu ka svome sretnom završetku.

U knjizi se spominju razna književna djela i pisci, a također, kao što sam navela na početku, ima i lijepih citata, pa ću, za kraj navesti jedan s kojim se slažem u potpunosti:

“Postoji čitatelj za svaku knjigu. I knjiga za svakog čitatelja.”

Probajte, možda je baš ovo knjiga za vas! :)

Morana Mazor

"Kad čempresi šapuću", Yvette Manessis Corpon

"Kad čempresi šapuću", Yvette Manessis Corpon, Znanje

Ovo je najbliže ljubavnom romanu, ali onom, onako tipičnom "prvo si mi antipatičan, a onda otkrijem da si čovjek mog života" ljubavnom romanu, koje ja, u pravilu, zaobilazim u širokom luku... Dakle, što se tiče same priče, vjerojatno bi roman ocijenila puno niže.. Daphne, porijeklom Grkinja, vraća se na otok svoga djetinjstva..sada je već majka ( i zaručnica) te se tamo, uz svoju baku i šuštanje čempresa, sjeća djetinjstva, nekih dragih ljudi, ali također sklapa nova poznanstva i dolazi do nekih novih spoznaja o sebi i onome što u stvari želi od života. Ipak, ovaj roman ima nešto što ga čini posebnim, što me je i privuklo (uz prekrasnu naslovnicu ;) ) i zbog čega sam ga, u konačnici , i pročitala, a to su prekrasni opisi Grčke... Oni opisi uz koje osjećate mirise, čujete zvukove, vidite boje i uživate u okusima onoga što se opisuje, a u ovom slučaju, radi se o grčkom otoku, vjerovanjima i običajima njegovih žitelja... Tako da, eto, ovo je jedna lijepa priča, lagana.. Pravo štivo za odmor i relaksaciju... Vjerujem da će se svidjeti većini, pogotovo onim čitateljima koje od knjige traže prvenstveno opuštanje bez dubokih promišljanja ili suza..A može i za zahtjevnije čitatelje kada budu "u fazi za ovako nešto"... :)

Morana Mazor

"Noć u Orient Expressu", Veronica Henry

"Noć u Orient Expressu", Veronica Henry, Mozaik

Priznajem da me ova knjiga privukla naslovnicom i naslovom.. Nisam imala neka jako velika očekivanja, a kad ono- iznenađenje! Odlična je! Osim naslovom, i strukturom malo podsjeća na Agathu Christie jer je nekoliko početnih poglavlja posvećena likovima koji se, svaki sa svojom pričom, i sa svojim razlozima, spremaju na putovanje Orient Expressom od Londona do Venecije. Ipak, ovaj puta nema umorstva, samo ljubav ... Ljubav u raznim oblicima, raznim životnim dobima, raznim zapletima i raspletima ((ipak, ovo nije klasičan "ljubić", daleko od toga).. A sve smješteno u ambijent luksuznog Orient Expressa koji je prekrasno opisan; od boja, tekstura, hrane, posluge... Zaista imate dojam da i vi sjedite u nekom kupeu i likove promatrate uživo, a ne samo kroz slova na papiru.. A onda iz klasične elegancije Orient Expressa silazimo u bajkovitu Veneciju.. Koja je opet opisana na izvrstan način, da gotovo osjetite ljuljuškanje vode na kojoj grad stoji, kao što ste do malo prije osjetili podrhtavanje tračnica tijekom vožnje vlakom... Ovo je baš prava, opuštajuća knjiga koja nam, zanimljivom pričom i odličnom opisima, nudi "putovanje" na neka druga, daleka mjesta.. Idealna za trenutke kada malo poželimo pobjeći od svakodnevice.. A sigurna sam da nam je to svima, ponekad, potrebno..

Morana Mazor

"Noćni cirkus", Erin Morgenstern

"Noćni cirkus", Erin Morgenstern; Fraktura
Jedna jako, jako posebna i magična knjiga... Teško ju je svrstati u određeni žanr,iako ima magije, ne bih je nazvala fantasy romanom (tipa Gospodara prstenova ili sl.)..to je viša neka "magija u svakodnevnom životu", a taj se život u ovoj knjizi odvija na prijelazu 19/20st. Radnja prati "Noćni cirkus" i likove koju su, svi na neki način, povezani s njim.. Ovaj je Cirkus specifičan, ne samo zato što radi isključivo noću (" Otvara se u sumrak, zatvara se u zoru") nego i po tome kako je uređen.. To je svijet nepodnošljive ljepote; sastoji se od velikog broja zasebnih, crno-bijelih šatora, a u svakom se odvija nešto posebno..Opisi tih "predstava" i dekoracija šatora su izvrsni (mislim da bi bila odlična ekranizacija u režiji Tima Burtona). Naravno, kroz radnju se provlači i ljubavna priča, ali ipak je sam Cirkus u prvom planu. Dugo sam izbjegavala ovu knjigu,ali ona mi se i dalje često pojavljivala u knjižnicama, knjižarama pa sam je (napokon) posudila, pročitala i, evo, oduševila se.. Izgleda da je nešto magije NOćnog Cirkusa prešlo i na samu knjigu... ;) Pročitajte je

"Ljubav i hipnoza", Liane Moriarty; Lumen

O ovoj sam knjizi čula dosta oprečnih komentara, neki su oduševljeni, nekima je bezveze, ali meni je odlična i to najviše iz jednog razloga,a taj je što izvrsno opisuje bol uzrokovanu time kada te netko ostavi.. Npr." Da je Patrick poginuo u prometnoj nesreći, bilo bi mi dopušteno da tugujem za njim godinama. Bilo bi mi dopušteno da čuvam njegove fotografije, da pričam o njemu, da se prisjećam dobrih vremena. No, budući da me nogirao, budući da je još uvijek živ, moju su tugu smatrali nedostojan"Ljubav i hipnoza", Liane Moriarty; Lumen   O ovoj sam knjizi čula dosta oprečnih komentara, neki su oduševljeni, nekima je bezveze, ali meni je odlična i to najviše iz jednog razloga,a taj je što izvrsno opisuje bol uzrokovanu time kada te netko ostavi.. Npr." Da je Patrick poginuo u prometnoj nesreći, bilo bi mi dopušteno da tugujem za njim godinama. Bilo bi mi dopušteno da čuvam njegove fotografije, da pričam o njemu, da se prisjećam dobrih vremena. No, budući da me nogirao, budući da je još uvijek živ, moju su tugu smatrali nedostojanstvenom i jadnom. Prestao me voljeti pa prema tome i ja njega trebam prestati voljeti. Smjesta. Da si odmah isključila te blesave osjećaje. Ljubav ti više nije uzvraćena, dakle, glupa je." U knjizi, inače, pratimo ljubavnu priču Ellen i Patricka, a također i priču Saskije, koja je Patrickova bivša i kojoj to toliko teško pada da postaje njegov "stalker" ilitiga, po naški- uhoda. Nije ona agresivna, ona samo želi da on shvati da je ona tu, da ga voli i da joj se vrati. I tako se njihova priča isprepliće do, neizbježne kulminacije. Patrick je, inače, udovac sa sinom, a kojem su pokojna žena i njezini roditelji još uvijek jako, jako prisutni u životu, tako da se Ellen, uz bivšu (koja ih prati) mora "nositi" i sjećanjima na savršenu, pokojnu suprugu. Ellen je hipnoterapeutkinja, pa otuda i naslov ovog odličnog romana- Ljubav i hipnoza. Od mene- preporuka!

"Gospođa Hemingway", Paula McLain

           "Gospođa Hemingway", Paula McLain, Lumen; osvrt by Morana M.

Uz to što je većina nas knjigoljubaca upoznata sa djelima Ernesta Hemingwaya, isto tako znamo i ponešto o njegovom burnom životu.. Poznato je da je bio avanturist, ribar, lovac, da se borio u Španjolskom građanskog ratu, uživao u borbama s bikovima, volio žene, cigare..ukratko bio hednost, živio život "punim plućima" te je većinu svojih djela pisao prema vlastitom iskustvu.
Ali, kako je to izgledalo u početku, dok ...je mladi Ernest tek kretao u gore spomenuti život, pokušavao napisati svoj prvi roman i borio se za preživljavanje, u ovom nam je romanu to opisano iz perspektive Hadely Richardson, prve gđe. Hemingway (od ukupno četiri - zakonite wink emotikon )

Radnja se zbiva u Parizu '20god. gdje Ernest dolazi, sa svojom mladom suprugom, kao dopisnik Toronto Stara. Žive skromno, u mizernom stanu, ali, ovdje upoznaje i druži se sa umjetnicima kao što su James Joyce, Ezra Pond, F. Scott Sitzgerald (koje u to doba objavio roman "Veliki Gatsby), Pablo Picassa i mnogi druge.
Između ostalog, opisani su i izleti supružnika Hemingway u Pamplonu gdje Ernesta oduševljavaju borbe s bikovima, te on tada počinje raditi na svom prvom romanu "Sunce se ponovo rađa" (u kojem također spominje ljude i okruženje svog tadašnjeg života).
Njegova želja za slavom, turbulentna zbivanja oko njega, dovode Ernesta, do velikih promjena raspoloženja kao i do uspona i padovima u poslovnom životu; upravo tada veliku podršku, utjehu i "glas razuma" nalazi u tihoj i samozatajnoj Hadley.
Međutim, taj intenzivni pariški život, zabave, lijepe žene...polako počinju negativno utjecati na zaljubljene supružnike.. Njihova viđenja braka, vjernosti i monogamije poprilično su uzdrmana.
Mislim da sam vam dosta rekla kako bi dobili ideju o ovoj odličnoj knjizi, jer čita se "u jednom dahu".. Uvede vas na čarobnu parišku pozornicu početka 20.st, među umjetničko društvo, zabave i šampanjac, a s time u pozadini, pratite priču o velikoj ljubavi, boli i izdaji..
Ljubav je zaista bila velika, jer, pročitala sam negdje da je Ernest Hemingway, pred sam kraj života o svojoj prvoj supruzi napisao sljedeće: "Volio bih da sam umro prije nego što sam zavolio ikoga osim nje.”
Uživajte!