"Tetovirer iz Auschwitza", Heather Morris

"Tetovirer iz Auschwitza", H. Morris; Fokus na hit; osvrt by Morana M.
..

Premda ne volim klišeje i stereotipe, oni postoje i nastali su upravo zato što su, u većini slučajeva- istiniti. A jedna od takvih, često spominjanih, misli je i ona da „Život piše najljepše priče“. Da pišem osvrt na ovu knjigu u jednoj rečenici, mislim da bi to bila upravo ta; jer to je prvo što mi je palo na pamet nakon čitanja „Tetovirera iz Auschwitha“.

Drugo što mi je palo na pamet, također je klišej, onaj da u životu treba imati sreće (kada pročitate ili, ako ste pročitali, znati ćete na što mislim), ali, uprkos klišejima koje spominjem, ova knjiga je daleko od toga, jako daleko... Nije ni po čemu stereotipna, štoviše, vrlo je posebna i jedna od onih koje se pamte.

Ovo je priča Slovaka židovskog porijeka Lalija Sokolova koji je bio jedan od mnogih koji su, tijekom II Svjetskog rata, boravili u tom zloglasnom logoru.. Neću reći „koji je završio“ jer Lali  u Auschwitzu, za razliku od mnogih, tamo nije završio (svoj život)... Jedan njegov dio mu je čak i počeo. Upravo je tamo, u tom vremenu straha i patnje, u danima kada je smrt vrebala na svakom koraku, Lali upoznao Gitu, ljubav svog života.

Onima koji su, kao npr. ja, vrlo oprezni s knjigama ovako potresne tematike, moram odmah istaknuti da ova knjiga nije onoliko „teška“ koliko, vjerojatno, djeluje. Naravno, kad u naslovu imaš „Auschwitz“ znaš da te baš ne čekaju stranice pune „udri brigu na veselje“ sadržaja, ali ova priča, koju je autorici ispričao sam Lali, odiše njegovim pogledom na život, dinamikom, čak i optimizmom... Takvoj atmosferi mislim da pridonosi i način na koji je pisana, naime, ovo je prvo rađeno kao scenarij, a onda uobličeno u roman. Tako da imamo kratke, čitke rečenice, a gotovo si svaki prizor odmah možemo zorno predočiti. Zbog takve strukture, a i iznimno napete radnje, „Tetovirer“ se jako brzo i lako čita. Ne odmaže niti činjenica što znamo da priča ipak ima sretan kraj, barem što se tiče našeg glavnog junaka, naravno, koji je preživio i sve nam ovo ispričao. Iako je jako teško reći tj. napisati da je išta „sretno“ vezano na Auschwitz i njegove, mnogobrojne, nevine žrtve.

No, svi, uglavnom znamo što se događalo po njemačkim logorima, ali u ovoj priči doznajemo i neke stvari koje, možda, i nismo znali. Počev već od „zanimanja“ glavnog lika... Svi znamo da su logoraši bili obilježeni brojevima, ali sumnjam da smo se mnogi zapitali tko ih je tim brojevima označavao ili da smo pomišljali na ljubavne priče u takvom okruženju.  A to se samo neki od elemenata koji ovu knjigu čine prilično jedinstvenom. Ovdje imamo jedan „pogled iznutra“ čovjeka koji je preživio, koji se snalazio, pomagao drugima, koji se zaljubio, ljubio i  koji je, uz sva ograničenja i poniženja života logoraša ipak uspio sačuvati svoj zdrav razum i, ono najvažnije- svoju ljudskost.

 Jedna od stvari koje su me oduševile u Lalijevoj priči, u opisu svakodnevice u logoru je izraziti kontrast između ljudi tj. između Nijemaca i logoraša. Dok su Nijemci surovi, okrutni; ubijaju logoraše zbog sitnica, čak i zato jer su, eto, taj dan loše volje; tu je i ozloglašeni doktor Mengele koji je ljude koristio, doslovno, kao pokusne kuniće, a onda su tu i logoraši koji si međusobno pomažu, ljudi i sami napola živi gledaju kako ublažiti patnju drugima, kako im pomoći preživjeti još jedan dan; u tim uvjetima gdje se, s jedne strane ljudi ponašaju (puno) gore od životinja s druge strane, u neljudskim uvjetima, dolazi do procvata ljudskosti i brige za bližnjeg.

Vjerojatno nije uvijek i svugdje bilo baš tako, ali na taj nam je način Lali ispričao svoju priču, a kako znamo da ju je preživio, da ovo nije djelo fikcije, ova nas knjiga može i mnogočemu poučiti. Dati nam „naputke za preživljavanje“ u nemogućim uvjetima. Naravno, ne mislim sad da postoji mogućnost da nas zadesi sudbina slična njegovoj, ali i danas se često nađemo u situacijama kada se zapitamo gdje je ljudima ljudskost (počev od okrutnosti djece prema djeci u vrtićima i školama, preko mučenja životinja pa nadalje) ili pak svoj život uzimamo „zdravo za gotovo“. Ova će nas knjiga podsjetiti na to kako je malo potrebno da život kakvog poznajemo nestane, podsjetiti će nas na sve one ljude kojima se to dogodilo, a koji nažalost nisu bili u mogućnosti ispričati svoju priču, a podsjetiti će nas također i na to da je jedna od glavnih pokretačkih snaga u životu upravo- ljubav!

 Čitajte! J

"Utvrda s devet kula", Quias Akbar Omar

"Utvrda s devet kula", Quais Akbar Omar; Znanje; osvrt by Morana M.

Dragi moji knjigoljupci, ovo vam je jedna divna knjiga koju bi svi trebali pročitati! Bez obzira na vaš omiljeni žanr; bez obzira da li inače preferirate trilere, ljubavne, špijunske ili koje god romane, ovo je posebna i  "jaka" knjiga koja se može preporučiti svima.
I koju će svi, sigurna sam, sa užitkom čitati od prve do posljednje stranice jer  je "Utvrda s devet kula" jedna od (rijetkih) knjiga koje nas obogaćuju na razne načine.
Tako npr. kroz ovu knjigu učimo o, ne tako davnoj, povijesti Afganistana; ona nas navodi na razmišljanje o važnosti nekih stvari koje, najčešće, uzimamo "zdravo za gotovo", a koje mogu preko noći nestati i/ili se promijeniti;  čitajući je , također, uviđamo i koliko su zapravo važne spone među ljudima koji nas okružuju, prvenstveno obiteljske, a ponekad i one među ljudima koji su, do određenog trenutka, bili potpuni stranci.
Što se tiče radnje, prvo moram istaknuti da je ovo istinita priča tj. autobiografija što, naravno, knjizi daje posebnu težinu i vrijednost. Quias Akbar Omar, autor, u prvom nam licu prepričava svoje odrastanje u Afganistanu pogođenim građanskim ratom u posljednjim godinama 20.st.
Ono što je meni bilo jako važno i zbog čega mi je, na neki način, bilo malo lakše čitati ovu knjigu čak i u dijelovima koji opisuju neke jako mučne i surove događaje, je sam početak knjige u kojem nam autor, ukratko daje uvid u sadašnjost;  u svoj život i u život njegovih roditelja kao i braće i sestara po čemu shvaćamo da su oni preživjeli te ratne događaje o kojima ćemo čitati.
Nakon što su Sovjeti napustili Afganistan, sedmogodišnji Qais uživa u sretnom djetinjstvu u obitelji poduzetnika i intelektualaca, višeg srednjeg sloja u Kabulu u trenutku kada započinje preko deset godina novih, ratnih strahota.
Prvo dolaze "sveti ratnici"- mudžahedini kojima se narod isprva veseli, no oni se ubrzo dijele u frakcije koje se bore za prevlast nad dijelovima Kabula; kasnije dolaze talibani.. Grad postaje nesiguran te se njegova, mnogobrojna obitelj seli u sigurniji dio grada, na imanje očevog prijatelja u "Utvrdu s devet kula"po kojem je knjiga i dobila naziv.
Nakon nekog vremena ratne strahote ponovno dolaze do njih te počinje putovanje malog Quiasa, i njegove najuže obitelji, po cijelom Afganistanu, a sve kako bi pronašli barem malo mira u tim teškim, ratnim godinama.
Na svom putovanju susreću razne ljude, od neznanaca koji im nesebično pružaju pomoć, preko nomada sa kojima, također, provode jedan dio vremena putujući sa njihovom karavanom pa sve do osebujnih pojedinaca od kojih Quias sluša neobične priče, pa čak uči i neke vještine koje će njemu i obitelji pomoći u preživljavanju.
U ovom romanu izmjenjuje se ono najgore i ono najbolje od čovječanstva. Iako ova afganistanska obitelj proživljava najteže dane u svojim životima, roman obiluje elokventnim i britkim razgovorima, mudrim mislima i narodnim predajama (posebno su lijepi razgovori Quaisa i njegovog djeda) pa čak i humorom koji je, često, neophodan da bi se proživjele situacije u kojima su ljudi nemoćni jer su događanja oko njih potpuno izvan njihove kontrole.
Uprkos užasnoj tragediji koja je zadesila Afganistan, u knjizi prevladava trijumf pozitive i ljubavi i to je ono što mi se najviše sviđa kod pisanja Quais Akbar Omara.
U osvrtima na ovu knjige često se spominje Khaled Hosseini koji je bio i mentor autoru, a i sama radnja, smještena u Afganistan, podsjeća na Hosseinijeve knjige. Ali, za razliku od Hosseinijevih knjiga, koje su, apsolutno izvrsne, i kod kojih su (barem u mom slučaju) suze neizbježne, uz ovu knjigu nisam plakala iako su i ovdje opisane mnoge teške situacije.. Kao što sam prije navela, ton knjige je pozitivan pa to uvelike utječe na doživljaj tijekom čitanja, a bitna je razlika i to što su događaji opisani u ovoj knjizi istiniti.
Nakon svih užasa koje je proživio Quais Akbar Omar danas je uspješan, poslovni čovjek koji se bavi tepisima, koji su obiteljski posao i kojima je, također, protkana i ova priča.
On nije izmišljao junake svoje priče; junaci su on i njegova obitelj, prvenstveno njegov djed, majka  i otac iako, kao što je i sam napisao u pogovoru, ovo je priča samo jedne afganistanske obitelji od mnogih koje je zadesila slična (a često i teža) sudbina tijekom ratnih godina.
Pa je stoga ova divna knjiga posvećena Afganistanu i njegovom narodu, svim tim "neopjevanim" herojima kao i afganistanskoj kulturi uz nadu da će, njezinim čitanjem, ljudi malo bolje shvatiti tu napaćenu zemlju o kojoj, nažalost, većina nas, ima potpuno krivu predodžbu.
Bilo je ovo jedno divno čitalačko iskustvo i, kao što sam napisala na početku, mislim da bi "Utvrdu s devet kula" trebali baš svi pročitati.

 

 

"Kuća sedam žena", Letizia Wierzchowski

"Kuća sedam žena", Letizia Wierzchowski; Ljevak

Među omiljenim žanrovima su mi povijesne knjige, a posebno volim one koje me nauče nešto o nekom povijesnom razdoblju ili događaju o kojem nisam puno znala. Upravo to je bio slučaj sa ovom romanom u kojem se radnja odvija u Brazilu za vrijeme Revolucije odrpanaca, sredinom 19.st.
Ne samo da se radnja odvija u to doba nego je neposredno uvjetovana revolucijom budući da pratimo živote žena koje je vođa revolucije, Bento Gocalves odveo na sigurnu hacijendu kako bi izbjegle ratna događanja.
Na hacijendi su njegove sestre, žena i kćeri, nećakinje i najmanja djeca.
Punih deset godina žene provode u pozadini revolucije, iščekujući vijesti o svojim muževim, sinovima, braći koji se bore, ali također i proživljavaju puno važnih, osobnih trenutaka. Djevojčice postaju žene, djevojke se zaljubljuju, žene ostaju udovice, majke gube sinove, a kroz sve to prolaze zajedno, dajući si snagu međusobno i onda kada je to zaista jako teško.
Roman obiluje divnim opisima brazilskog krajolika, pampe; načina života toga vremena, ali također i jako lijepim opisima toka misli žena koje, svaka na svoj način, proživljavaju to dugo vrijeme revolucije.
Ova knjige je svojevrsna saga jedne porodice koja poprilično podsjeća na, brazilsku verziju, kultnog romana "Zameo ih vjetar", M. Mitchell.
Autorica odlično kombinira povijesne činjenice i fikciju i baš sam uživala dok sam čitala.
Vidjela sam po komentarima ljudi koji su čitali da je nekima knjiga bila usporena i pomalo dosadna, ali meni to nije bila niti u jednom trenutku. Meni je bilo žao kako sam se približavala kraju, iako ima preko 500str.
Ali, tako je to s ukusima, kako u svemu tako i u knjigama.. I kao što ja volim reći, bilo bi nam jako dosadno u životu kada bi nam se svima sviđale iste knjige, ista jela..ili isti dečki.. ;)
Od mene čista petica za Kuću sedam žena.

Morana Mazor

"Kuća Abecede", Jussi Adler-Olsen

"Kuća abecede", J. Adler- Olsen; Znanje

Osvrt by @Morana M.   
Još jedan vrhunski uradak odličnog, danskog autora J.A. Olsena!
Iako se radnja ovog izvrsnog i vrlo potresnog psihiloškog trilera događa u okrutnim vremenima 2. svjetskog rata ( i nešto nakon njega), ovo nije ratni roman, što i sam autor naglašava u pogovoru.
Ovo je jaka, ljudska priča o prijateljstvu, odanosti, izdaji, osveti i ostalim među...ljudskim odnosima koji se mogu dogoditi u bilo kojem vremenu.
Ali, budući da u izvanrednim situacijama, poput rata, neke ljudske osobine puno lakše i brže izlaze na površinu, Jussi Adler Oslen odlučuje ovu priču smjestiti u okrilje ratnih stradanja; točnije u psihijatrijsku ustanovu za pripadnike elitnih SS postojbi, koju bolničari i pacijenitma nazivaju "Kućom abecede" zbog, naizgled, nejasnih kombinacija slova i brojki kojima je svaki pacijent označen.
U Kući abecede, nakon pada njihova zrakoplova, skrivaju se i dvojica engleskih pilota Bryan i James, prijatelji još iz djetinjstva. Glume mentalno oboljele njemačke časnike i čekaju priliku za bijeg. Ipak, oni nisu jedini simulatni među bolesnicima te im boravak u bolnici, uz jake lijekove i elektrošokove, dodatno otežavaju i ostali pacijenti na nadasve brutalne i nehumane načine (ipak se radi o SS časnicima koji su profesionalni mučitelji i ubojice te u tome nalaze i osobnu satisfakciju).
Jussi Adler- Olsen sin je psihijatra i jako je dobro upoznat sa nekadašnjim psihijatrijskim sustavom i metodama liječenja duševnih bolesnika. U vrijeme nacističke Njemačke te su metoda imale još dodatne, okrutne komponente, a često su se takve osobe jednostavno eliminirale.
Dakle, takvo je okruženje u kojem upoznajemo glavne protagoniste ovog napetog romana, a upravo će njihovi tadašnji postupci trajno obilježiti tijekove njihovih života nakon rata.
Neću vam otkrivati sudbine likova romana, ali pripremite se na puno obrata, brutalnosti, nepravdi, neočekivanih raspleta i svih ostalih elemenata koji čine kvalitetno čitalačko štivo.
Ovo je roman koji dopire u samu srž naše ljudskosti; nakon čitanja ostati ćete potreseni...pod dubokim dojmom i sigurno ćete ga jako, jako dugo pamtiti. Znam da ja hoću!