Među omiljenim žanrovima su mi povijesne knjige, a posebno volim one koje me nauče nešto o nekom povijesnom razdoblju ili događaju o kojem nisam puno znala. Upravo to je bio slučaj sa ovom romanom u kojem se radnja odvija u Brazilu za vrijeme Revolucije odrpanaca, sredinom 19.st.
Ne samo da se radnja odvija u to doba nego je neposredno uvjetovana revolucijom budući da pratimo živote žena koje je vođa revolucije, Bento Gocalves odveo na sigurnu hacijendu kako bi izbjegle ratna događanja.
Na hacijendi su njegove sestre, žena i kćeri, nećakinje i najmanja djeca.
Punih deset godina žene provode u pozadini revolucije, iščekujući vijesti o svojim muževim, sinovima, braći koji se bore, ali također i proživljavaju puno važnih, osobnih trenutaka. Djevojčice postaju žene, djevojke se zaljubljuju, žene ostaju udovice, majke gube sinove, a kroz sve to prolaze zajedno, dajući si snagu međusobno i onda kada je to zaista jako teško.
Roman obiluje divnim opisima brazilskog krajolika, pampe; načina života toga vremena, ali također i jako lijepim opisima toka misli žena koje, svaka na svoj način, proživljavaju to dugo vrijeme revolucije.
Ova knjige je svojevrsna saga jedne porodice koja poprilično podsjeća na, brazilsku verziju, kultnog romana "Zameo ih vjetar", M. Mitchell.
Autorica odlično kombinira povijesne činjenice i fikciju i baš sam uživala dok sam čitala.
Vidjela sam po komentarima ljudi koji su čitali da je nekima knjiga bila usporena i pomalo dosadna, ali meni to nije bila niti u jednom trenutku. Meni je bilo žao kako sam se približavala kraju, iako ima preko 500str.
Ali, tako je to s ukusima, kako u svemu tako i u knjigama.. I kao što ja volim reći, bilo bi nam jako dosadno u životu kada bi nam se svima sviđale iste knjige, ista jela..ili isti dečki.. ;)
Od mene čista petica za Kuću sedam žena.
Morana Mazor
Primjedbe
Objavi komentar