Ni Šveđanke nisu što su nekad bile... (o Asi Larsson i Kristini Ohlsson)

NI ŠVEĐANKE NISU ŠTO SU NEKAD BILE..

Ili, kako je Švedska, uz ABBA-e i Volvo dobila još jedan općepoznati brend, a to su autori(ce) odličnih kriminalističkih romana

Svi mi koji pratimo događanja na svjetskoj, književnoj sceni (kao ni oni manje upućeni) nismo mogli ne primijetiti "boom" koji su posljednjih godina napravili švedski autori krimića..
Švedsku je, ipak, u prve redove lansirao Stieg Larsson sa svojom, jedinstvenom, trilogijom "Millennium", pa su tako, i drugi kvalitetni, švedski autori napokon dobili, zasluženu pažnju i priznanja... Pa tako uživamo čitajući, nedavno preminulog, H. Mankella (kojega sam s užitkom čitala i prije nego što je Švedska dobila svoj današnji status i koji je začetnik, modernog, švedskog krimića), onda je tu L. Kepler (tj. bračni par Ahndoril), J. Lapidus i dr.
Svaka čast njima, ali, nakon pročitana dva odlična psihološka trilera ženskih predstavnica švedskih krimi pisaca, "Pepeljuge" Kristine Ohlsson i "Sunčeva oluja", Ase Larsson, trenutno bi naglasak željela staviti na "ljepši spol" (da ne kažem "nježniji" jer, kako ove cure pišu, nema tu puno mjesta za nježnosti... ;) ).
Tako da su gore nabrojani dečki dobili opasnu konkurenciju u ovim damama, ili, ako ne konkurenciju, onda barem ravnopravne partnerice.. ;)
I tako dolazimo do onoga u naslovu da "Šveđanke nisu što su nekada bile", a tu prvenstveno mislim, naravno, na sterotipe koji nam padaju na pamet pri spomenu "Šveđanki" kao bujnih, visokih, plavuša koje su vesele, ženstvene i uvijek spremne za zabavu.

"Naše" Šveđanke, Ohlsson i Larsson, čak se niti izgledom baš ne uklapaju u gore navedeno, a zasigurno ne i izborom zanimanja... Pa evo par riječi o njima pojedinačno;
Kristina Ohlsson
- ova četrdesetogodišnja politologinja, prije nego što se posvetila iskučivo pisanju, bila je na impresivnoj funkciji šefice odjela za protuterorizam u OSCE-u ( Organization for Security and Co-operation in Europe), a prije toga radila je u švedskoj policiji kao i u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Takav joj je CV sigurno pomogao u pisanju trilera, iako je u jednom intervjuu izjavila da je većina onoga na čemu je radila bilo strogo povjerljivo te da su njezina djela čista fikcija. Ipak, odlično poznavanje procedure policijskog istraživanja na koje nailazimo u romanu "Pepeljuge" odaje da joj je prijašnje zanimanje koristilo u spisteljskoj karijeri.
Upravo su "Pepeljuge" njezin prvijenac, napisan 2009god., da bi nakon toga napisala još nekoliko romana krimi tematike, koji su odlično prihvaćeni od strane ljubitelja žanra po cijelom svijetu, a također je napisala i trilogiju za djecu.
Živi u Stockholmu i bavi se isključivo pisanjem.
Asa Larsson
- rođena je 1966.god. u Uppsali, a rasla je u Kiruni, a upravo to je mjesto u kojem se odvija radnja njezinog debitantskog romana "Sunčeva oluja". Iz svoje je bografije i zanimanje odvjetnice "posudila" glavnoj junakinji njezinih knjiga, Rebecki Martinsson budući da se i sama time bavila prije no što je postala i profesinalno, pisac.
"Sunčeva oluja" napisana je 2003.god. i odmah dobila nagradu Akademije švedskih pisaca krimi romana za najbolju debitantsku knjigu. Nakon toga, slijede još četiri romana u kojima je glavni lik Rebecka Martinson od kojih su čak dva proglašena najboljim krimi romanima godine od strane Akademije švedskih pisaca kriminalističkih romana.
Romani su joj prevedeni na preko 20 jezika u 30-ak zemalja.
:)
 Dakle, dvije autorice, dva odlična prvijenca, čitana po cijelo svijetu! Nadam se samo da ćemo čim prije čitati i ostale romane ovih švedskih majstorica žanra, a njihovi se muški kolege moraju jako ozbiljno uhvatiti posla, ako ne žele da ih ove "šveđanke koje ruše predrasude" ne zasjene svojim spisateljskim umijećem.
Mada, da nitko nikoga ne mora zasjeniti i kako muški i ženski autori mogu odlično funkcionirati (kao poslovno tako i privatno) dokazuju nam, već spomenuti, bračni par Ahndoril (pseudonim Lars Kepler) koji pišu odlične trilere i dolaze, naravno -iz Švedske!

Sunčeva oluja, Asa Larsson

Sunčeva oluja, Asa Larsson, Naklada Ljevak

Iako se danas mnogi romani nazivaju "psihološkim trilerima", Sunčeva oluja je upravo jedan takav roman u punom smislu značenja tog naziva.
Radnja se, naravno, vrti oko istrage umorstva, ali je veliki dio priče posvećen psihološkoj karakterizaciji likova.
Ali, da prvo kažemo nekoliko riječi o zbivanjima u knjizi.
Odvjetnica Rebecka Martinson koja živi i radi u Stockholmu, na poziv svoje prijateljice iz djetinjstva, Sanne Strangarda, vraća se u Kirunu, mjesto na sjeveru Švedske u kojem je odrasla, a gdje je okrutno ubijen Sannin brat Viktor, karizmatični, vjerski vođa, poznatiji kao "Dječak iz raja".
Rebecka, iako nerado, vraća se u svoj rodni grad kako bi pomogla Sanni koja je, u međuvremenu, optužena za bratovo ubojstvo.
U Kiruni susreće i ostale osobe iz svoje prošlosti, te se, povremeno podsjeća na događaje koji su doveli do njezinog odlaska, a to nas interesira jednako kao i pitanje tko je ubojica jer je očito da se nešto ozbiljno odigralo u tim davnim danima među sudionicima današnje tragedije.
I tu dolazi do izražaja autoričino odlično psihološko opisivanje likova koji, svi do jednoga imaju nešto što ih vodi pa se tu izmjenjuju: pohlepa, korupcija, naivnost, religiozni zanos, slijepa poslušnost, mentalno oboljenje, osjećaj odgovornosti... Neki djeluju sami dok se neki udružuju zbog istog cilja.
Također je odlično opisano kako ljudi manipuliraju jedni drugima te kako sami sebi dopuštaju biti izmanipulirani.
Moram spomenuti i da su likovi su vrlo životni npr. inspektorica Anna- Marija Mella sudjeluje u istrazi u osmom mjesecu trudnoće i muče ju svi oni trudnički problemi sa kojima se žena susreće tijekom tog perioda. I sama Rebeca nije, možda, tipična, dobra i požrtvovana, heroina koje najčešće susrećemo; ona ima svoje frustracije, neki je ljudi nerviraju, ne libi se iznijeti svoje mišljenje i onda kada bi ga bilo bolje prešutjeti, svjesna je svojih pogrešaka i uvijek je spremna reći nekome u lice ono što ga spada.
Posebnu snagu ovoj priči daju mjesto i vrijeme radnje, a to je Kiruna, gradić na najsjevernijem djelu Švedske u doba najjače zime koje su u ovom djelu zemlje najhladnije i najmračnije. Zbog hladnoće i mraka koji su stalno prisutni pratitelji događanja imate osjećaj kao da se sve to odvija ne nekoj udaljenoj, ledenoj planeti.
To je užasna hladnoća: ledeni zrak štipa i grize obraze, ako se diše kroz usta, boli u grlu i plućima, ako se diše kroz nos, nosne dlačice lede se pri svakom udisaju; na pramenovima kose koji nisu ispod kape stvara se led pa zaleđeni vrhovi zveckaju.
A tu je i, mistična, Sunčeva oluja tj. polarna svjetlost koju susrećemo već na prvim stranicama kada ona prolazeći po nebu, kroz krovni prozor crkve, "promatra" unakaženog Viktora Strangarda kojeg život napušta na podu ispred oltara.
Sunčeva oluja rijetka je pojava koja, po nekim vjerovanjima, upućuje na katastrofu tako da je autorica odlično ukomponirala i naslov romana, a i opis polarne svjetlosti već na samom početku, paralelno sa ubojstvom. Ali, ona je i dalje sveprisutna u romanu, taj sjaj na noćnom nebu, ta velika "plamena" zavjesa pod okriljem koje se odigravaju svi događaji i slomovi opisani u romanu.
"Sunčeva oluja" prvi je roman Ase Larsson napisan 2003god.  koji je odmah privukao čitalačku publiku duljem svijeta, a za koji je, te iste godine, dobila nagradu Akademije švedskih pisaca kriminalističkih romana za najbolju debitantsku knjigu. U Švedskoj je prema romanu snimljen i istoimeni film 2007.god.
Nakon Sunčeve oluje, Larsson je napisala još četiri romana u kojima je glavni lik Rebecka Martinson, od kojih su čak dva bila proglašena najboljim krimi romanom godine od strane Akademije švedskih pisaca, a ja se nadam da će neki od tih romana čim prije biti objavljen i kod nas jer, nakon ovakvog prvijenca, možemo samo zamisliti što nam još Asa Larsson ima za ponuditi!