"Svinjske nogice", Tadej Golob; Buybook Doo; osvrt by Morana M.
🐖
Koliko me ova knjiga oduševila bilo je očito još dok sam je čitala; često sam je spominjala, objavljivala citate tako da mogu sa sigurnošću reći da će mi „Svinjske nogice“ biti u samom vrhu pročitanih knjiga u ovoj godini, a mislim da se našla i na listi mojih „all time favorite“ naslova.
Ako ste
vidjeli neke od citata koje sam objavila ( i koji su priloženi ovom osvrtu)
možda biste mogli steći krivi dojam, da se radi o nekom laganom, šaljivom
štivu, muško- ženskim odnosima s naglaskom na seksu, uz humor i sl. A ova je
knjiga puno više od toga. Iako sadrži sve spomenute elemente, ovo je u stvari
jedan socijalno osviješten roman, prikaz (surove) današnjice u kojoj živimo ili
bolje rečeno, preživljavamo, od danas do sutra, od mjeseca do mjeseca od
perioda bez love do trenutaka kada se negdje nešto zaradi pa se jedno vrijeme
lakše diše i onda opet sve iz početka.
Radnja
romana odvija se u Sloveniji (koju, možda, većina smatra ekonomski stabilnijom
i lakšom za život od drugih ex Yu zemalja), ali događaji opisani u knjizi isto
bi se tako mogli odvijati bilo gdje drugdje na ovim prostorima ( i šire).
Problemi
ljudi koji nemaju (stalan) posao, koji su podstanari, a imaju ženu, djecu i
osjećaj (muške) odgovornosti za njihovu dobrobit, svugdje su isti.
Jedna od tih osoba je i Jani,
glavni lik ovoga romana koji sa djevojkom Majom i malim sinom živi u
podstanarskom stanu na periferiji Ljubljane. Jani je ilustrator pornostripova,
slobodnjak kojemu baš u pravom trenutku dolazi narudžba za ilustraciju
„slobodnije“ varijante priče o slovenskom narodnom junaku. Sretan da će konačno
nešto zaraditi, Jani se baca na posao, ali problemi koji ga u tome ometaju samo
se nižu: u njihovom podrumskom stanu pojavljuje se vlaga onda je tu i invazija
žaba i što je najgore, umjetnička blokada.
Rješenje za umjetničku blokadu
Jani nalazi u kokainu pod utjecajem kojeg crta kao što nikada nije, ali, kako
to već s opijatima biva, ona mala količina „za poticaj stvaralaštva“ postaje
sve veća te mu se, malo po malo, osobnost sve više mijenja, pojavljuje se
agresivnost što, naravno, uvelike utječe i na njegov odnos s obitelji i
prijateljima.
Naravno da se Janiju može štošta
zamjeriti, ali, tu bi se sad dobro uklopila ona biblijska „tko je bez grijeha
nek' baci prvi kamen“… Svi smo drugačiji, svatko se s pritiscima nosi na
drugačiji način neki su jači, neki slabiji, najvažnije je ipak da se na kraju,
ako je moguće, dočekamo na noge i krenemo hrabro naprijed.
To bi, u kratkim crtama bila
radnja romana, ali on što ga čini posebnim i po meni, odličnim, je način na
koji je Tadej Golob sve to skupa prikazao. Roman je pisan u prvom licu, znači
sve ove događaje gledamo iz perspektive Janija, a to kako on razmišlja i što se
sve odvija u njegovoj glavi je fenomenalno.
Autor nam ovim romanom daje
slobodan pristup muškom umu, muškom načinu razmišljanja; od razmišljanja o
očinstvu, poslu, prijateljstvu, rješavanju problema pa sve do onih, intimnih, skrivenih, seksualnih maštarija.
Muškim čitateljima će, vjerujem, većina ovih stvari biti
(dobro) poznata, lako moguće i da se prepoznaju u nekom dijelovima, a nama
ženama, ovaj će roman sigurno dobro doći da bi (još) bolje shvatile način
funkcioniranja suprotnog spola.
Jani je, što bi rekao Balašević,
„pozitivno negativan lik“ (malo citiram Bibliju, malo Balaševića...a što ću kad
oboje vrve od dobrih citata 😉 ) pa su njegove misli i pogled na svijet i
samoga sebe (a time i sam roman) puni humora, sarkazma i autoironije tako da se
ovo štivo (većim dijelom) čita s osmijehom na licu uprkos ozbiljnim temama
kojima se bavi. Ja sam se često tako slatko smijala i onda bi ispitivala svoje
(muške) prijatelje „Pa zar vi stvarno tako razmišljate? Zar ste zaista svi tako
perverzni i samo se pravite fini ili šta?“, pogotovo kada se radilo o nekim
razmišljanjima o ženama ili seksu i odgovor je, najčešće bio: „Da. Samo se
pravimo fini“! Ok, super! Hvala na iskrenosti, sad sam nešto i naučila.
Tako da je ova priča vrlo stvarna
i opipljiva, ovo se ne događa na tudorskom dvoru ili nekoj udaljenoj planeti,
nekom drugom vremenu ili prostoru. Ovo je suvremena priča o životu ljudi sa
stvarnim problemima s kojima se većina nas (na ovaj ili onaj način) svakodnevno
susreće. Svatko od nas mogao bi napisati nešto slično. I baš bih zato svima od
srca preporučila da pročitaju „Svinjske nogice“ jer roman ima najbolju moguću
poruku, po meni, možda i ključnu za preživljavanje u vremenu u kojem živimo, a
to bi bilo: u svim sranjima koja vam se događaju u životu, nastojite pronaći
dozu humora, ma kako teško se činilo.
Danas kad živimo u ovom apsurdnom
društvu nema nam druge nego pribjeći ironiji, nasmijati se svako toliko ili na
račun svijeta koji nas okružuje ili na račun samih sebe.. Naravno da to neće
riješiti problem, platiti račune, otplatiti kredite, ali to se neće dogoditi
niti ako ste konstantno smrknuti i zabrinuti. Uz dozu humora sigurno ćete se
lakše nositi sa svim životnim problemima, ako niste baš sigurni kako to
funkcionira, pročitajte roman pa ćete vidjeti na što mislim.
Ako i znate na što mislim, isto
ga pročitajte jer je genijalan. 😍
