Ovo je najbliže ljubavnom romanu, ali onom, onako tipičnom "prvo si mi antipatičan, a onda otkrijem da si čovjek mog života" ljubavnom romanu, koje ja, u pravilu, zaobilazim u širokom luku... Dakle, što se tiče same priče, vjerojatno bi roman ocijenila puno niže.. Daphne, porijeklom Grkinja, vraća se na otok svoga djetinjstva..sada je već majka ( i zaručnica) te se tamo, uz svoju baku i šuštanje čempresa, sjeća djetinjstva, nekih dragih ljudi, ali također sklapa nova poznanstva i dolazi do nekih novih spoznaja o sebi i onome što u stvari želi od života. Ipak, ovaj roman ima nešto što ga čini posebnim, što me je i privuklo (uz prekrasnu naslovnicu ;) ) i zbog čega sam ga, u konačnici , i pročitala, a to su prekrasni opisi Grčke... Oni opisi uz koje osjećate mirise, čujete zvukove, vidite boje i uživate u okusima onoga što se opisuje, a u ovom slučaju, radi se o grčkom otoku, vjerovanjima i običajima njegovih žitelja... Tako da, eto, ovo je jedna lijepa priča, lagana.. Pravo štivo za odmor i relaksaciju... Vjerujem da će se svidjeti većini, pogotovo onim čitateljima koje od knjige traže prvenstveno opuštanje bez dubokih promišljanja ili suza..A može i za zahtjevnije čitatelje kada budu "u fazi za ovako nešto"... :)
Morana Mazor
