Ni Šveđanke nisu što su nekad bile... (o Asi Larsson i Kristini Ohlsson)

NI ŠVEĐANKE NISU ŠTO SU NEKAD BILE..

Ili, kako je Švedska, uz ABBA-e i Volvo dobila još jedan općepoznati brend, a to su autori(ce) odličnih kriminalističkih romana

Svi mi koji pratimo događanja na svjetskoj, književnoj sceni (kao ni oni manje upućeni) nismo mogli ne primijetiti "boom" koji su posljednjih godina napravili švedski autori krimića..
Švedsku je, ipak, u prve redove lansirao Stieg Larsson sa svojom, jedinstvenom, trilogijom "Millennium", pa su tako, i drugi kvalitetni, švedski autori napokon dobili, zasluženu pažnju i priznanja... Pa tako uživamo čitajući, nedavno preminulog, H. Mankella (kojega sam s užitkom čitala i prije nego što je Švedska dobila svoj današnji status i koji je začetnik, modernog, švedskog krimića), onda je tu L. Kepler (tj. bračni par Ahndoril), J. Lapidus i dr.
Svaka čast njima, ali, nakon pročitana dva odlična psihološka trilera ženskih predstavnica švedskih krimi pisaca, "Pepeljuge" Kristine Ohlsson i "Sunčeva oluja", Ase Larsson, trenutno bi naglasak željela staviti na "ljepši spol" (da ne kažem "nježniji" jer, kako ove cure pišu, nema tu puno mjesta za nježnosti... ;) ).
Tako da su gore nabrojani dečki dobili opasnu konkurenciju u ovim damama, ili, ako ne konkurenciju, onda barem ravnopravne partnerice.. ;)
I tako dolazimo do onoga u naslovu da "Šveđanke nisu što su nekada bile", a tu prvenstveno mislim, naravno, na sterotipe koji nam padaju na pamet pri spomenu "Šveđanki" kao bujnih, visokih, plavuša koje su vesele, ženstvene i uvijek spremne za zabavu.

"Naše" Šveđanke, Ohlsson i Larsson, čak se niti izgledom baš ne uklapaju u gore navedeno, a zasigurno ne i izborom zanimanja... Pa evo par riječi o njima pojedinačno;
Kristina Ohlsson
- ova četrdesetogodišnja politologinja, prije nego što se posvetila iskučivo pisanju, bila je na impresivnoj funkciji šefice odjela za protuterorizam u OSCE-u ( Organization for Security and Co-operation in Europe), a prije toga radila je u švedskoj policiji kao i u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Takav joj je CV sigurno pomogao u pisanju trilera, iako je u jednom intervjuu izjavila da je većina onoga na čemu je radila bilo strogo povjerljivo te da su njezina djela čista fikcija. Ipak, odlično poznavanje procedure policijskog istraživanja na koje nailazimo u romanu "Pepeljuge" odaje da joj je prijašnje zanimanje koristilo u spisteljskoj karijeri.
Upravo su "Pepeljuge" njezin prvijenac, napisan 2009god., da bi nakon toga napisala još nekoliko romana krimi tematike, koji su odlično prihvaćeni od strane ljubitelja žanra po cijelom svijetu, a također je napisala i trilogiju za djecu.
Živi u Stockholmu i bavi se isključivo pisanjem.
Asa Larsson
- rođena je 1966.god. u Uppsali, a rasla je u Kiruni, a upravo to je mjesto u kojem se odvija radnja njezinog debitantskog romana "Sunčeva oluja". Iz svoje je bografije i zanimanje odvjetnice "posudila" glavnoj junakinji njezinih knjiga, Rebecki Martinsson budući da se i sama time bavila prije no što je postala i profesinalno, pisac.
"Sunčeva oluja" napisana je 2003.god. i odmah dobila nagradu Akademije švedskih pisaca krimi romana za najbolju debitantsku knjigu. Nakon toga, slijede još četiri romana u kojima je glavni lik Rebecka Martinson od kojih su čak dva proglašena najboljim krimi romanima godine od strane Akademije švedskih pisaca kriminalističkih romana.
Romani su joj prevedeni na preko 20 jezika u 30-ak zemalja.
:)
 Dakle, dvije autorice, dva odlična prvijenca, čitana po cijelo svijetu! Nadam se samo da ćemo čim prije čitati i ostale romane ovih švedskih majstorica žanra, a njihovi se muški kolege moraju jako ozbiljno uhvatiti posla, ako ne žele da ih ove "šveđanke koje ruše predrasude" ne zasjene svojim spisateljskim umijećem.
Mada, da nitko nikoga ne mora zasjeniti i kako muški i ženski autori mogu odlično funkcionirati (kao poslovno tako i privatno) dokazuju nam, već spomenuti, bračni par Ahndoril (pseudonim Lars Kepler) koji pišu odlične trilere i dolaze, naravno -iz Švedske!