Iako se danas mnogi romani nazivaju "psihološkim trilerima", Sunčeva oluja je upravo jedan takav roman u punom smislu značenja tog naziva.
Radnja se, naravno, vrti oko istrage umorstva, ali je veliki dio priče posvećen psihološkoj karakterizaciji likova.
Ali, da prvo kažemo nekoliko riječi o zbivanjima u knjizi.
Odvjetnica Rebecka Martinson koja živi i radi u Stockholmu, na poziv svoje prijateljice iz djetinjstva, Sanne Strangarda, vraća se u Kirunu, mjesto na sjeveru Švedske u kojem je odrasla, a gdje je okrutno ubijen Sannin brat Viktor, karizmatični, vjerski vođa, poznatiji kao "Dječak iz raja".
Rebecka, iako nerado, vraća se u svoj rodni grad kako bi pomogla Sanni koja je, u međuvremenu, optužena za bratovo ubojstvo.
U Kiruni susreće i ostale osobe iz svoje prošlosti, te se, povremeno podsjeća na događaje koji su doveli do njezinog odlaska, a to nas interesira jednako kao i pitanje tko je ubojica jer je očito da se nešto ozbiljno odigralo u tim davnim danima među sudionicima današnje tragedije.
I tu dolazi do izražaja autoričino odlično psihološko opisivanje likova koji, svi do jednoga imaju nešto što ih vodi pa se tu izmjenjuju: pohlepa, korupcija, naivnost, religiozni zanos, slijepa poslušnost, mentalno oboljenje, osjećaj odgovornosti... Neki djeluju sami dok se neki udružuju zbog istog cilja.
Također je odlično opisano kako ljudi manipuliraju jedni drugima te kako sami sebi dopuštaju biti izmanipulirani.
Moram spomenuti i da su likovi su vrlo životni npr. inspektorica Anna- Marija Mella sudjeluje u istrazi u osmom mjesecu trudnoće i muče ju svi oni trudnički problemi sa kojima se žena susreće tijekom tog perioda. I sama Rebeca nije, možda, tipična, dobra i požrtvovana, heroina koje najčešće susrećemo; ona ima svoje frustracije, neki je ljudi nerviraju, ne libi se iznijeti svoje mišljenje i onda kada bi ga bilo bolje prešutjeti, svjesna je svojih pogrešaka i uvijek je spremna reći nekome u lice ono što ga spada.
Posebnu snagu ovoj priči daju mjesto i vrijeme radnje, a to je Kiruna, gradić na najsjevernijem djelu Švedske u doba najjače zime koje su u ovom djelu zemlje najhladnije i najmračnije. Zbog hladnoće i mraka koji su stalno prisutni pratitelji događanja imate osjećaj kao da se sve to odvija ne nekoj udaljenoj, ledenoj planeti.
To je užasna hladnoća: ledeni zrak štipa i grize obraze, ako se diše kroz usta, boli u grlu i plućima, ako se diše kroz nos, nosne dlačice lede se pri svakom udisaju; na pramenovima kose koji nisu ispod kape stvara se led pa zaleđeni vrhovi zveckaju.
A tu je i, mistična, Sunčeva oluja tj. polarna svjetlost koju susrećemo već na prvim stranicama kada ona prolazeći po nebu, kroz krovni prozor crkve, "promatra" unakaženog Viktora Strangarda kojeg život napušta na podu ispred oltara.
Sunčeva oluja rijetka je pojava koja, po nekim vjerovanjima, upućuje na katastrofu tako da je autorica odlično ukomponirala i naslov romana, a i opis polarne svjetlosti već na samom početku, paralelno sa ubojstvom. Ali, ona je i dalje sveprisutna u romanu, taj sjaj na noćnom nebu, ta velika "plamena" zavjesa pod okriljem koje se odigravaju svi događaji i slomovi opisani u romanu.
"Sunčeva oluja" prvi je roman Ase Larsson napisan 2003god. koji je odmah privukao čitalačku publiku duljem svijeta, a za koji je, te iste godine, dobila nagradu Akademije švedskih pisaca kriminalističkih romana za najbolju debitantsku knjigu. U Švedskoj je prema romanu snimljen i istoimeni film 2007.god.
Nakon Sunčeve oluje, Larsson je napisala još četiri romana u kojima je glavni lik Rebecka Martinson, od kojih su čak dva bila proglašena najboljim krimi romanom godine od strane Akademije švedskih pisaca, a ja se nadam da će neki od tih romana čim prije biti objavljen i kod nas jer, nakon ovakvog prvijenca, možemo samo zamisliti što nam još Asa Larsson ima za ponuditi!
Prije dva dana sam pročitala "Sunčevu oluju" i odmah ću se u većoj mjeri složiti sa gore napisanim osvrtom. Ono što sam odmah primijetila je svojevrsna "veza" Ase Larsson i Camille Läckberg (osim što su obje Šveđanke). Obje radnju svojih romana smještaju u kraj u kojem su rođene ili odrasle. Camila Läckberg je rođena u Fjällbacki, a Asa Larsson je rođena u Uppsali, no odrasla je u Kiruni. Također, i jednoj i drugoj autorici zajednička je ekonomija, odnosno Camilla je prije posvete ozbiljnijem pisanju radila kao ekonomistica, budući je to i završila, dok je Asa Larsson radila kao odvjetnica specijalizirana za poreze, upravo kao i njena glavna junakinja, Rebecka Martinsson. Još je jedna paralela između njih dvije, a to je da izvrsno prikazuju ono što je, više neizrečeno nego izrečeno, psihološke manipulacije među likovima, njihove karaktere, a ono što je specifično i što sam primijetila kod svih likova vezanih za Skandinavski poluotok (ne samo kod ove dvije autorice, već i kod Jussi Adler-Olsena i dvojca Erik Axl Sund) jest veliki utjecaj Crkve, odnosno koliko vjerskih fanatika ima na tim prostorima, što me užasnulo. Pa sam išla čitati na internetu o vjerama na cijelom Skandinavskom poluotoku, ne samo u Švedskoj, jer se nisam mogla oteti dojmu da kod tih naizgled "bezbojnih" i "mirnih" ljudi postoji daleko i puno više zla ispod te površine. Zla koje je povezano s vjerom, zla koje "vjernici" jedni drugima čine u ime Boga. Nisam se mogla oteti dojmu da na tim prostorima postoji daleko više vjerskih fanatika nego igdje drugdje. Asa Larsson u svojoj knjizi "Sunčeva oluja" spominje barem 3 crkve, a vjerujem čak da i sama Asa Larsson pripada jednoj od tih vjera i da se možda odmaknula od svoje vjere kao i njezina junakinja, Rebecka Martinsson, jer puno je paralela između njih dvije - kao da je opisivala svoj život kroz Rebecku Martinsson. Ne znam kako vi, no obično kad netko spomene izraz "vjerski fanatizam" prvo što bi netko pomislio su oni muslimanske vjeroispovijesti "Talibani", "Muslimanska braća" i slični, pa ovi današnji Isilovci", a tek koliko je vjerskih fanatika među Rimokatolicima i kroz povijest i danas, odmah me jeza hvata i osjećam silne grčeve strave u želucu. Ono što se radi u ime Boga je prisutno upravo u ovom romanu i zbog toga mi je taj roman bio utoliko zanimljiviji. A iako Camilla Läckberg ne spominje toliko vjeru i fanatike (barem ja nisam primijetila), ipak joj dajem prednost u odnosu na Asu Larsson.
OdgovoriIzbrišiOvaj roman, pak, mi se ipak jako svidio i čekam i ostale knjige o Rebecki Martinsson, koja mi se kao lik ustvari jako sviđa.