Moje impresije o ovoj knjizi mogle bi se svesti u jednu jedinu rečenicu: "Ovo je mala knjiga sa veeeelikim srcem!", ali, usprkos tome što ne ljubim (pre)dugačke osvrte, jedna rečenica ipak nije dovoljna pa ću se upustiti u nešto podrobniji opis ovog malog, književnog bisera.
Prvo da objasnim zašto sam već par puta knjigu nazvala "malom", da ne mislite da je riječ o knjizi u malom formatu ili nekoj "patuljastoj" knjizi ;) , ne, nije uopće riječ o tome nego o obimu knjige jer su sve ove divne misli i poruke koje nam donosi sažete na, nepunih, dvije stotine stranica.
Neki romani puno većeg obima ne uspiju nam dotaknuti dušu na način koji to radi "A.J.Fikry- Put do sreće".
Naravno da kvaliteta književnog djela ne ovisi o broju stranica, daleko od toga...ovdje to spominjem samo iz razloga što je nevjerojatno kako nam je, u tako kratkoj knjižici, autorica uspjela dočarati jednu predivnu priču puno ljubavi.
Iako ovo nije ni blizu, klasičnog, ljubavnog romana, ove su stranice prepune ljubavi i to ljubavi u njezinim različitim oblicima; ljubavi između žene i muškarca, ljubavi roditelja prema djetetu i djeteta prema roditelju, ljubavi između prijatelja, rodbinske ljubavi, ljubavi prema životu i one ljubavi, koja daje posebnu čar ovom romanu i koja nas, pasionirane čitatelje, sigurno neće ostaviti ravnodušnima, a to je ljubav prema knjigama, piscima i čitanju.
U svakom romanu pratimo sudbinu jednog ili više likova, a onda nam se često dogodi da se, u mnoštvo pročitanih knjiga, izgubimo među tolikim sudbinama te nam, često treba vremena da se prisjetimo kakva je točno sudbina zadesila određeni lik o kojemu smo, svojevremeno, čitali.
Ali, sigurna sam da nam se tako nešto, u slučaju A. J. Fikryja neće dogoditi.
Fikry je vlasnik male knjižare na udaljenom otočiću Alice; možda baš zbog tog mjesta radnje meni ova knjiga ima nekako, bajkovito ozračje... Mali otok, mala knjižara, mala zajednica ljudi koji se međusobno poznaju i također, mali broj likova u romanu od kojih svaki ima svoju, veliku, ulogu u životu A. J. Fikryja i njegovom putu do sreće.
U trenutku kada radnja započinje, Fikryja nalazimo u vrlo lošem životnom periodu; voljena supruga nedavno je poginula u saobraćajnoj nesreći, njemu su dani teški, udaljio se od ljudi, previše pije u svom stančiću iznad knjižare i planira prodati jedinu vrijednost koju ima, rijetko izdanje knjige E. A. Poa kako bi zatvorio knjižaru i otišao u mirovinu.
Ali, kako to obično biva kada nešto planiramo, njegova je rijetka knjiga ukradena, ništa od financijske sigurnosti i odlaska u mirovinu te je Fikry, prisiljen, i dalje voditi malu, otočnu knjižaru koje nešto bolje radi samo tijekom ljetne sezone.
I onda se dogodi jedno od onih životnih iznenađenja koja nas zadese kada više ništa ne očekujemo i ničemu se ne nadamo; u fikryjevoj knjižari ostavljeno je nešto njemu potpuno strano, o čemu nije niti sanjao, a što će mu u potpunosti promijeniti život i vratiti vjeru u sve ono dobro u njemu.
Kaže se da nesreća ne dolazi sama, ali slučaj A. J. Fikryja uči nas da se ni sreća ne zaustavlja na samo jednoj stvari...tako da se njemu malo po malo svi aspekti života počinju slagati baš onako kako treba.
Ali nije ovdje happy end ovog romana, slijedi još nekoliko, uspona i padova, te nekoliko, zaista neočekivanih, obrata koji daju posebnu snagu i vrijednost cijeloj priči koja me, apsolutno, oduševila.
Neću vam više puno otkrivati, samo ću još spomenuti kako se sva radnja ovog romana odvija oko knjižare, u knjižari, a prožeta je citatima poznatih autora, napomenama o raznim djelima i piscima i to je kao dodatni bonus svima nama koji puno čitamo jer imamo dojam kao da nam likovi romana (koji su, također, veliki ljubitelji pisane riječi) preporučuju neke, njima omiljene autore.
Sigurna sam da će mnogi, nakon čitanja A. J. Fikryja potražiti neke od naslova navedenim u romanu.
Forma u kojoj je roman pisan također je posebna i puna topline, kada budete čitali, znati ćete na što mislim, a svakako bi vam preporučila da pročitate ovu "knjigu o knjigama i životu".. Grije dušu, vraća vjeru u neke temeljne ljudske vrijednosti i nadam se da će vas pronaći baš onda kada vam tako nešto bude najpotrebnije, jer, kao što kaže jedan od izvrsnih citata u ovom romanu "katkad knjigama treba vremena da nas pronađu.".
Nema komentara:
Objavi komentar