"Psi iz Rige", Henning Mankell

"Psi iz Rige", H. Mankell, Mozaik knjiga; osvrt by Morana M.
...

Moja ljubav prema Mankellu traje jako, jako dugo... U stvari, kad malo razmislim, traje puno duže od nekih mojih najdužih ljubavi u RL, al' ok..to bi bila neka druga priča.
Mankella, shvatili ste, čitam već godinama. Iako vjerujem da su mnogi (pravi) knjigoljupci već odavno upoznati s njegovim likom i opusom, uvijek se pojavi netko tko još ne zna za njega, a imamo i puno mladih čitatelja koji se, možda, još nisu stigli upoznati s ovim kultnim autorom, a bio bi red. J  Jer svaki ljubitelj krimića ne bi trebao čitati suvremene pisce ovog žanra bez da je krenuo od Agathe Christie, Sir Arthur Conan Doylea, Georgesa Simenona pa (da skratim) preko Mankella ( i dr.) došao do Stiega Larssona, Nesba i ostalih današnjih (skandinavskih) zvijezdi književnog neba.
I kad smo već kod Skandinavaca, da, upravo je Mankell bio taj koji je „utro put“ svima njima i uvelike pomogao tome da se, kako ja volim reći, uz ABBU, Volvo i Ericsson uz Švedsku danas vežu i odlična književna (krimi) ostvarenja. Njegova su djela harala svjetkim ljestvicama uspješnica puno prije nego što je Larsson iznjedrio svoj (odličan) Millennium ili Nesbo osmislio Harry Holea; sigurna sam da su ga oboje čitali i učili od njega...kao, naravno, i mnogi drugi.
                Kao što mnogi autori krimi serijala svoje romane povezuju glavnim likom, tako i Mankell ima „svog“ istražitelja Kurta Wallandera. Ima i romana bez Wallandera, ali ovdje se bavimo serijalom tj. romanom „Psi iz Rige“. Budući da knjige ovog serijala kod nas izlaze već duži niz godina i to ne po redu, čitala sam ih kako mi je koja „došla u ruke“ i to nije baš nikakav problem. U svakom je djelu opisan po jedan Wallanderov slučaj, a, ukoliko je nešto iz prijašnjih romana važno za radnju tekućeg, to se uredno spominje u knjizi. Ono što romane „veže“ jedino je Wallnder tj. uglavnom njegov privatni život, ali kako je on sav posvećen poslu i nema nešto naročito buran život , to uopće nije teško pohvatati. Uostalom, niti ne morate pročitati sve knjige, dovoljna je i samo jedna da steknete sliku o pisanju Henniga Mankella ( i njegovom inspektoru Wallanderu).
                Zadnji roman objavljen kod nas upravo je „Psi iz Rige“, inače drugi slučaj inspektora Wallandera. Pročitala sam je noćas u neke sitnije sate, već je i svitalo, ali jednostavno sam je morala završiti... Znate već kako to ide.
                U ovom je djelu Mankell pred Wallandera, a i pred sebe stavio posebno težak zadatak; dok se većina njegovih djela odvija u (ruralnoj) Švedskoj , ovdje se Wallander nađe upleten u posebno težak slučaj koji ga odvodi u Latviju, točnije u Rigu. Sve počinje kada do švedske obale dopluta gumenjak (proizveden u Jugoslaviji!) u kojem su dva mrtva Latvijca. Latvija je zemlja potpuno drugačija od Švedske u kojoj se još osjećaju posljedice života u okrilju „Majke Rusije“; iako, službeno nezavisna, u zemlji se još uvijek inzenzivno vodi (tihi) rat između pristaša starog sustava (čijem povratku teže) i Latvijaca koji žele stvarnu nezavisnost i napredak svoje domovine. Wallanderu, koji u Rigi nikoga ne poznaje, ne zna jezik, isprva je teško vjerovati da se stvari ovdje odvijaju onako kako je on, do sad, samo gledao na filmovima; ljudi su nepovjerljivi, jedna kriva riječ može te koštati života, na sve su strane prislušni uređaji i ljudi koji ga prate ... No, malo po malo, inspektor počinje shvaćati do kojih visina seže slučaj u koji je upleten te se, služeći se, kao i obično, najviše svojim razmišljanjem i intuicijom, korak po korak počinje kretati kroz kaljuže latvijskog kriminala („I dalje je pokušavo pronaći dokaze za međusobnu povezanost političkog vodstva zemlje, policije i različitih zločinačkih organizacija“; btw, misli da bi se ovakvi „dokazi“ mogli naći i u mnogim drugim zemljama, a ne samo u Latviji...Ali, ovo je ipak pisano iz perspektive Šveđanina, a kod njih je, pretpostavljam sve to ipak manje povezano nego, jel..negdje drugdje..).
                I dok se Wallander tako „batrga“ u Rigi i pokušava čim prije vratiti kući, dogodi se to da se zaljubi u udovicu latvijskog kolege, Baibu Liepu. E tek sad mu nije lako dignuti ruke od svega kad mu poziv za pomoć uputi žena na koju je „slab“. Pa se nedugo nakon povratka u Švedsku ponovno uputi u Rigu i to na prilično (njemu) lud način, ali (izbjeglim) Latvijcima apsolutno normalan i nužan („Wallander je bio vrlo blizu toga da prekine cijeli taj pothvat koji mu je ionako djelovao kao pobjeda sulude mašte nad vlastitim razumom.“).
 Ali tako je to kada se njegovom urođenom osjećaju za pravdu i odanost kolegi pridruži i nov osjećaj jake sklonosti prema lijepoj Baibi.
                Po tom upletanju (politike) druge zemlje, a i po Wallanderovoj zaljubljenosti ovaj se roman možda malo i razlikuje od ostalih iz serijala...Iako je svaki na svoj način odličan.. Zavisi od ukusa čitatelja koji će mu se više, a koji manje svidjeti.
                Kod nas su do sada (iz Wallnder-serijala), u izdanju Mozaik knjige, objavljeni romani:
„Ubojica bez lica“ (prvi slučaj Kurta Wallandera), 2015.
„Psi iz Rige“, (drugi slučaj K.W.), 2018.
„Na pogrešnom tragu“ (peti slučaj K.W.), 2003. (1.izdanje), 2017. (2. izdanje)
„Ubojstvo na Ivanjsku noć“ (sedmi slučaj K.W.), 2004. (1.izdanje), 2017. (2. izdanje)
+
„Talijanske cipele“ (Fredrik Wellin, prva knjiga), 2012.
J
Mi koji volimo i čitamo Mankella nadamo se da će ih biti još, a vi koji ga još niste čitali, evo, imate dosta „početnog“ materijala.

Primjedbe