...
Već sam puno puta ponavljala kako
se čini da ćemo 2018. pamtiti kao godinu odličnih trilera- a onda sam pročitala
„Preživjele“, R. Sagera! Vau!
Dakle, što se mene tiče, više nema sumnje, 2018. godina je
izvrsnih trilera na popisu kojih će se, na samom vrhu, zasigurno naći upravo
ovaj roman. A ja sam zaista ljubitelj ovog žanra i čitam puno trilera.
Razloga za moje oduševljenje
Sagerovim uratkom ima više; krenimo redom tj. od samog početka ilitiga
naslovnice. Naslovnica na kojoj je brutalna krvava šuma me je, moram priznati,
u početku zavarala; pogledavši je, pomislila sam „Ok, još jedna u nizu priča o
nekoj ekipi koja veselo krene u šumu da bi ih tamo, sve osim jedne, sredio
sajko kiler ... Toga sam se već načitala i nagledala..“.
Oh, kako sam samo bila u krivu. I kako mi je sad samo drago
da jesam.
Riley Sager ne da nije ponovio taj klišejizirani zaplet nego
ga je iskoristio na potpuno nov i originalan način. I puno više od toga. A
danas biti originalan u ovom „krvavom“ žanru nije nimalo jednostavno.
Da, u knjizi imamo masakr u šumi
(a la ovaj gore spomenut), ali imamo i još dva masakra koja su se dogodila na
nekim drugim mjestima, a imamo i ono što ih povezuje- djevojke koje su ih
preživjele. Svaka je iz „svog“ masakra izašla živa... To što su izašle žive ne
znači da nisu bile žrtve...naravno da jesu, svaka na svoj način pokušavale su
ponovno uhvatiti uzde svojih života u ruke, a tome nimalo nisu pripomogli novinari
koji su ih prozvali „Posljednjim djevojkama“.
No, „prava“ radnja ovog romana
započinje deset godina nakon spomenutih pokolja, a u njoj nam je glavni lik
Quincy, jedna od Posljednjih djevojaka, ona koja je preživjela masakr u šumi
čijih se detalja gotovo uopće ne sjeća. Quincy sada vodi, naizgled, sretan
život; s dečkom Jeffom živi u luksuznom
dijelu New Yorka i vodi slastičarski blog. Svoje bolno iskustvo ostavila je
daleko u prošlosti te ga uopće ne želi spominjati.
Situacija se drastično mijenja
kada Quincy doznaje za samoubojstvo Lise, također jedne od Posljednjih djevojka
da bi joj se ubrzo potom na vratima pojavila i treća Posljednja djevojka –Samantha.
E tada započinje prava luda vožnja ovom knjigom; kako za Quncy, tako i za
čitatelje.
Iskusni čitatelji trilera (u
kojem volim i sebe ubrojiti) znaju vrlo brzo tijekom čitanja otkriti ili makar
pretpostaviti završetak ( u stilu naslutiti tko je ubojica ili (barem) glavni
negativac i sl). Kod ovog romana je to jako, jako teško... I onda kada
pomislite da ste nešto naslutili, radnja vas samo odbaci u drugom smjeru...
Slikovito bih to opisala kao vožnju čamcem na uzburkanom moru kad vas valovi
samo bacaju s jedne strane na drugu, a vi ne možete ništa nego se čuditi,
shvaćajući da zapravo pojma nemate kako i kada će se to završiti.
No, kada završi (knjiga, ne vožnja čamcem ;) ) ostanete
ugodno ispunjenim čitalačkim zadovoljstvom. Ipak, kada već spominjem završetak,
ima jedan mali dio na samom kraju, nakon što se sve već „rasplete“ i dobijemo
odgovore na sva pitanja, gotovo kao epilog, koji je po meni suvišan.. Mislim da
je moglo i bez toga, ali, naravno, nekome će možda upravo taj dio biti „šlag na
kraju“.
Kako
god bilo (sa šlagom ili bez) „Preživjele“ R. Sagera izvrstan je triler koji će
vas zasigurno dobro zabaviti tijekom kišnih, jesenskih noći koje su pred nama.
Primjedbe
Objavi komentar