Čudo - R.J. PALACIO

August Pullman je znao da nije obican desetogodisnji djecak. Osim sto je na igralistu krio lice ispod astronautske kacige, radio je sve sto rade i ostala djeca njegovog uzrasta; jeo sladoled, sutirao loptu i igrao igrice na racunalu. Ipak, navikao je da ga ljudi gledaju i upiru prstom u njega svaki puta kada izadje na ulicu. Navikao je da ga nazivaju i nakazom.

Aggie je djecak rodjen s deformacijom lica zbog koje nikad nije isao u skolu niti je sticao nove prijatelje, ali se u obiteljskom domu osjecao bezbrizno i voljeno. Medjutim, kada njegovi roditelji odluce da je vrijeme da izadje ispod staklenog zvona i upisu ga u skolu, pocinju Auggieve muke: treba se izboriti za svoje mjesto u novom okruzenju - izbjeci maltretiranje, ruganje i odbacivanje.

Borba s predrasudama ne muci samo Auggiea, vec i njegove roditelje, sestru, ucitelje i malobrojne prijatelje. Svi oni se na razlicite nacine suocavaju kako sa svojim dozivljajem Auggiea tako i s reakcijama okoline.

Glavna poruka ove knjige je: "Treba biti ljubazniji no sto je potrebno".
Citajuci ovu knjigu prosla sam kroz razne emocije; tugu, radost, osmijeh, suze, iznenadjenost,.. Zaista predivna knjiga vrijedna citanja. Po mome, vrijedna je toliko da se i uvrsti u skolske lektire. Danasnja djeca su puna predrasuda, a dosta njih to pokupe od svojih roditelja. Ovo je stivo idealno da ga procitaju i da razmisle kako se osjeca osoba koja ima neki nedostatak ili manu, bilo u izgledu ili kretanju, ili bilo cemu drugome. Nitko od nas nije savrsen, svi mi imamo neke nedostatke ili mane, ali uvijek treba gledati ljudskost u osobi, a ne izgled. Takodjer, nikoga ne kosta nista da bude ljubazan prema svakoj osobi. Nismo ni svjesni koliko bi to znacilo osobi koja pati zbog svojih nedostataka ili mana, a mi joj jos vise nanosimo patnje sa svojim ruznim komentarima, rugamo joj se, vrijedjamo ju,...

Procitajte ovu knjigu i preporucite je drugima!