Upravo procitala ovu odlicnu knjigu koju preporucam svima vama koji volite upoznati kroz knjige neku drugu zemlju (ovdje Island), a ne smetaju vam mucne teme kao sto je izvrsavanje kazne za ubojstvo odsijecanjem glave sjekirom...
Knjiga je pisana po istinitom dogadjaju i to je jos jedna stavka koja joj daje visoku ocjenu.
Zanimljiva, drzi vam paznju do kraja i pisana na divan nacin...
"Tako je ljubazan, pruža ruke oko mene, privlači mi tijelo bliže svojem, ali ne želim ga blizu. Usta mu se otvaraju i zatvaraju kao riblja, lične kosti su mu poput noževa pod kožom, ali ne mogu mu pomoći, ne znam što želi. Oni koje ne odvlače u smrt ne mogu shvatiti da srce postaje tvrdo i oštro, dok se ne pretvori u kameno gnijezdo u kojem je samo prazno jaje. Jalova sam; ništa više neće rasti u meni. Ja sam mrtva riba koja se suši na hladnom zraku. Ja sam mrtva ptica na obali. Suha sam, nisam sigurna hoću li krvariti kad me odvuku na susret sa sjekirom. Ne, još sam topla, krv mi još huji u venama kao vjetar i trese prazno gnijezdo i pita kamo su otišle sve ptice, kamo su otišle? "
"Dišem što dublje i što tiše. Sada stiže nebo koje se mrači i hladan vjetar koji prolazi ravno kroz tebe, kao da te niti nema, prođe kroz tebe kao da ne mari za to jesi li živ ili mrtav, jer ćeš otići, a vjetar će i dalje biti tu, poravnavajući travu s tlom, ne mareći za to ledi li se zemlja ili otapa, jer će se ponovno slediti i otopiti, a uskoro će tvoje kosti, sada vruće od krvi i ljepljivo-sočne od moždine, biti suhe i krhke i mrviti se, i lediti, i otapati pod težinom zemlje iznad tebe, a zadnju kap vlage iz tvog tijela na površinu će izvući trava, i vjetar će doći i srušiti je i gurnuti te natrag na stijene, ili će te pokupiti pod svoje nokte i odnijeti te na more u divljem vrištanju snijega. "
"Izgubit ćeš se. Nema posljednjeg doma, nema pogreba, samo neprestana raspršenost, osujećeno putovanje koje te vodi svukuda ne nudeći ti put prema domu, jer doma nema, tu je samo ovaj hladni otok i tvoje mračno ja u tankom sloju raspršeno njime, dok ne preuzmeš hujanje vjetra i ne oponašaš njegovu samoću ne ideš kući, nema te, tišina će te prisvojiti, usrkati tvoj život u svoje crne vode i izbaciti zvijezde koje bi te mogle pamtiti, ali ako te upamte, neće to reći, neće reći, a ako nitko neće izgovoriti tvoje ime, zaboravljen si, ja sam zaboravljena."
Knjiga je pisana po istinitom dogadjaju i to je jos jedna stavka koja joj daje visoku ocjenu.
Zanimljiva, drzi vam paznju do kraja i pisana na divan nacin...
"Tako je ljubazan, pruža ruke oko mene, privlači mi tijelo bliže svojem, ali ne želim ga blizu. Usta mu se otvaraju i zatvaraju kao riblja, lične kosti su mu poput noževa pod kožom, ali ne mogu mu pomoći, ne znam što želi. Oni koje ne odvlače u smrt ne mogu shvatiti da srce postaje tvrdo i oštro, dok se ne pretvori u kameno gnijezdo u kojem je samo prazno jaje. Jalova sam; ništa više neće rasti u meni. Ja sam mrtva riba koja se suši na hladnom zraku. Ja sam mrtva ptica na obali. Suha sam, nisam sigurna hoću li krvariti kad me odvuku na susret sa sjekirom. Ne, još sam topla, krv mi još huji u venama kao vjetar i trese prazno gnijezdo i pita kamo su otišle sve ptice, kamo su otišle? "
"Dišem što dublje i što tiše. Sada stiže nebo koje se mrači i hladan vjetar koji prolazi ravno kroz tebe, kao da te niti nema, prođe kroz tebe kao da ne mari za to jesi li živ ili mrtav, jer ćeš otići, a vjetar će i dalje biti tu, poravnavajući travu s tlom, ne mareći za to ledi li se zemlja ili otapa, jer će se ponovno slediti i otopiti, a uskoro će tvoje kosti, sada vruće od krvi i ljepljivo-sočne od moždine, biti suhe i krhke i mrviti se, i lediti, i otapati pod težinom zemlje iznad tebe, a zadnju kap vlage iz tvog tijela na površinu će izvući trava, i vjetar će doći i srušiti je i gurnuti te natrag na stijene, ili će te pokupiti pod svoje nokte i odnijeti te na more u divljem vrištanju snijega. "
"Izgubit ćeš se. Nema posljednjeg doma, nema pogreba, samo neprestana raspršenost, osujećeno putovanje koje te vodi svukuda ne nudeći ti put prema domu, jer doma nema, tu je samo ovaj hladni otok i tvoje mračno ja u tankom sloju raspršeno njime, dok ne preuzmeš hujanje vjetra i ne oponašaš njegovu samoću ne ideš kući, nema te, tišina će te prisvojiti, usrkati tvoj život u svoje crne vode i izbaciti zvijezde koje bi te mogle pamtiti, ali ako te upamte, neće to reći, neće reći, a ako nitko neće izgovoriti tvoje ime, zaboravljen si, ja sam zaboravljena."
Nema komentara:
Objavi komentar