"Posljednje dijete", John Hart

"Posljednje dijete", John Hart, ALGORITAM; osvrt by Morana M. 

:)

Oliver Twist, Tom Sawyer i Huckleberry Finn samo su neki od jakih, dječjih likova koje smo susreli u književnosti i čija smo imena zapamtili, a oni sami, s vremenom su postali puno više od književnog lika, možemo slobodno reći da su postali dio opće kulture.

Svima je njima zajedničko to da su odrasli i prije no što su trebali, najčešće zbog (loših) uvjeta u kojima su živjeli, socijalno- društvenog uređenja određenog vremena, a i zbog jednostavnog razloga- pukog preživljavanja.

Uz bok takvim likovima može stati i trinaestogodišnji Johhny Merrimon, glavni junak ovog romana.

Johhny je imao divno djetinjstvo; uživao je u toplini doma uz brižne roditelje i Alyssu, sestru blizanku. Sve se to ruši kao kula od karata kada Alyssa nestaje, atmosfera u domu mijenja se iz temelja te ubrzo i otac odlazi, a majka se prepušta destruktivnoj vezi s oženjenim muškarcem kao i piću i drogama.

Prošlo je godinu dana od nestanke njegove sestre, Johnny je usamljen i ogorčen dječak koji obavlja sve kućanske dužnosti i pokušava se brinut za majku, ali ne odustaje niti od potrage za Alyssom. Ima svoj razrađeni "sistem" potrage kojemu je apsolutno posvećen, a koji ga dovodi među najlošije primjerke ljudskog roda i gdje se otkrivaju šokantne tajne skrivene godinama.

Osim njega, još samo jedna osoba nije odustala od nestale djevojčice, a to je detektiv Hunt koji je zbog tog slučaja žrtvovao čak i svoj privatni život dok mu je karijera ozbiljno ugrožena.

A onda nestaje još jedna djevojčica i to ponovno otvara sva ona pitanja koja su ostala bez odgovora.

Moram spomenuti kako roman obiluje jakim sporednim likovima čija su razmišljanja, strahovi i boli izvrsno prikazani. Naravno, svi su likovi međusobno povezani, a svaki od njih pokušava riješiti neki osobni problem koji je pak, na ovaj ili onaj način povezan s nestankom Alysse Merrimon. Međusobni odnosi likova pomalo me podsjećaju na Rubikovu kocku;  naime svatko povuče neki svoj potez koji onda utječe i poremeti smjerove djelovanja drugih likova.

U romanu također ima likova koji u nama bude podvojene osjećaje; ne znamo da li da ih mrzimo ili da ih žalimo.. Tu je, prvenstveno, Johnnyjeva majka, sigurno ima mnogih koji bi je oštro osudili jer, nakon nestanka jednog djeteta ona potpuno zanemaruje drugo i gubi se u magli pića i tableta, u vezi s muškarcem koji zlostavlja i nju i Johhnyja.. Ipak, nemojte prebrzo suditi...teško je reći kako bi se bilo tko od nas ponašao u takvoj situaciji dok se zaista u njoj sam ne nađe.. Uostalom, nismo svi isti; nismo svi jaki, ne nosimo se svi na isti način s problemima koje nam život donosi. I u ovakvim slučajevima autor nas odlično vodi kroz priče, iskustva i osjećaje takvih likova pa ih je, zaista teško, zamrziti čak i onda kada to želite.

U ovom kvalitetnom romanu, osim odlične radnje,  nalazimo i vjerne opise okoline, lokacija, loših kvartova, kao i jake emocije, uvjerljive (životne) likove, neočekivane preokrete i iščekivanja koja nas prate do samoga kraja.

John Hart odlično je izgradio ovu priču; nije ovo samo krimić o potrazi za nestalom djevojčicom, u ovoj knjizi autor progovara i o nestalnosti sreće, o zlostavljanju žena i djece, pedofiliji, zanemarivanju, "nedodirljivosti" lokalnih moćnika i svim onim temama koje su intenzivno prisutne svuda oko nas. Teške su to teme, neke je dijelove zaista teško čitati, ali nemojte zbog toga odustati od ove knjige jer, najlakše je zatvoriti oči i okrenuti glavu; a upravo je suočavanje s istinom ono što nam treba ukoliko želimo nešto promijeniti.

Autor je za ovo djelo dobio nagrade E. A. Poe i, najvažniju britansku žanrovsku nagradu Ian Fleming Steel Dager za najbolji triler.

Budući da je John Hart , kroz fikciju tako hrabro prikazao mnoge loše stvari ja vam, od srca preporučujem da i vi, isto tako hrabro, pročitate ovaj izvrstan, slojeviti triler.