Pročitala sam prije nekog vremena ovu knjigu, ali nikako da "sredim dojmove" i napišem svoj doživljaj iste, ali sada ću pokušati... Poprilično čudna knjiga.. ali, da krenem od početka.
Prvo, moram reći da sam se jako razveselila kada sam vidjela da je Diane Setterfield (nakon cca. 10.god.) objavila nešto novo; naime, njezin roman "Trinaesta priča" (prema kojem je, 2013.god. snimljen i istoimeni film) mi se prilično svidio pa sam baš željela pročitati i njezin novi uradak.
Ali, ovo je nešto potpuno drugačije.. To odmah napominjem jer znam da su mnogi dijelili moje oduševljenje Trinaestom pričom kada sam pisala osvrt (imamo ga i ovdje na blogu); dakle, vi koji ste čitali ne očekujte ništa nalik tome. Osim, naravno, stila pisanja same autorice koji je i ovdje zadržao onu ugodnu, pripovjedačku notu.
"Bellman & Black" je jedna mračna, atmosferična priča smještena u doba viktorijanske Engleske, pomalo u stilu E. A. Poea posebice jer obiluje gačcima.. A gačci su velike, crne ptice iz porodice gavrana. Priča počinje doživljajem iz djetinjstva glavnog junaka, Williama Bellmana, kada on svojom praćkom ubija jednu iz jata tih crnih ptica.
Gačcima se inače, prema mitologiji, pripisuju razna svojstva, između ostalog (možda zbog njihovog dugog životnog vijeka) naziva ih se "pripovjedačima", a i smatra ih se pticama koje mogu letjeti između svjetova, pa je tako gačac pratioc duše umrlih: "..Ono što predstavlja prepreku ljudima, nije prepreka za gačca. ...To je razlog zašto gačac prati duše umrlih... do mjesta na kojem vam zrak nije potreban, a suša nije problem. Nakon što ondje ostavi dušu koja je napustila tijelo, vraća se ovamo, kroz druge svjetove..."
Ovo je samo jedna od niza crtica o gačcima koje se provlače kroz knjigu u kojoj pratimo život Williama Bellmana koji je, inače, vrlo brzo zaboravio gore spomenuti doživljaj.
Mada, čini se, gačci to nisu zaboravili tek tako..
William je uspješan mladi čovjek koji zna što hoće, vrijedno radi, zasniva mnogobrojnu obitelj sa ženom koju voli te je omiljen među svojim sumještanima.
Ipak, kako to već i bude u knjigama (ali, nažalost i u životu) gotovo preko noći zadesi ga niz nesreća i njegov se život iz temelja mijenja. U tim trenucima, da bi spasio ono najvrijednije što mu je preostalo, William sklapa nagodbu s tajanstvenim strancem koji je uvijek obučen u crno, čijeg se imena ne može sjetiti, a kojeg već godinama povremeno viđa i to samo na sprovodima.
I ta je nagodba sklopljena na groblju, jedne olujne noći, a iz toga nastaje, za ono doba, gotovo neviđen poslovni pothvat- "Bellman & Black"; velebna trgovina u kojoj možete nabaviti sve za slučaj smrti, od najrazličitijih nijansi crnog konca za izradu odjeće za sve faze žalovanja preko crnih konja i kočija pa do nadgrobnih spomenika i ljesova.
Dakle, William Bellman kroz život prolazi potpuno zaokupljen poslom; svaki trenutak u danu pomno mu je isplaniran, ništa ne prepušta slučaju i za svaki problem tu je i rješenje: "Postojao je jedan dio Bellmanova mozga koji se automatski palio i rješavao problem. Je li to bila navika, nešto u čemu se izvještio ili naprosto karakteristika s kojom je rođen, nije mogao reći... Zapravo, bio je tako brz da bi ponekad ponudio rješenje prije nego što je William uopće shvatio da postoji problem."
I tako, tijekom vremena koje ide, nezaustavljivo leti, i života koji, gotovo neprimjetno, prolazi pokraj njega i Bellman se, naposljetku suočava s problemom za koji ne nalazi rješenje, a to je nemogućnost susret s tajanstvenim strancem, kojega je, budući da mu se ne može sjetiti imena, nazvao "Mr. Black."
Što je sve Bellman radio i kroz što je sve prolazio ne bi li pronašao Mr. Blacka; kada ga je i kako, na kraju susreo i što mu je ovaj rekao vidjeti ćete, ako pročitate knjigu koja je, mogli bi reći, jedna velika metafora o životu i njegovoj prolaznosti i koja bi, po meni, bila idealna kao tema čitalačkih klubova.
Idealna stoga što bi bilo jako zanimljivo čuti što tko misli o cijeloj priči i gačcima koji "lete" kroz nju; što gačci predstavljaju; tko je kako doživio koji lik npr. ne znam da li uopće postoji neka "glavna" definicija tko je u stvari Mr. Black ili nam je, možda, autorica dala slobodu da priču i likove interpretiramo svatko na svoj način.
Naravno, o svakoj se knjizi može (više ili manje) diskutirati jer svatko od nas likove i priče doživljava drugačije , ali mislim da kod malo koje knjige postoji ovoliko "slobodnog prostora" za interpretaciju kao kod "Bellman & Black".
I to je, za mene, možda čak i ono po čemu se ova knjiga ističe i po čemu ću je pamtiti jer nije da me inače nešto oduševila kao što me (neke) knjige oduševe pa vam ih onda ovdje, od srca, hvalim i preporučujem.
Sami odlučite da li ćete je čitati (i družiti se s gačcima), ali, ako to učinite onda se svakako javite pa da malo zajedno komentiramo sve to skupa jer, kao što sam već napisala, mislim da bi to mogla biti jedna jako zanimljiva i kvalitetna rasprava o životu i smrti (i svemu između), a koju je potaknuo roman "Bellman & Black."
Nema komentara:
Objavi komentar