"Sisi - Mlada carica", Allison Pataki

"Sisi-Mlada Carica", Allison Pataki; Lumen; osvrt by Morana M.
...

„I živjeli su zauvijek sretno“... Mislim da bi to bila naša inačice one legendarne rečenice s kojom završavaju neke od najljepših bajki koje smo čitali ili slušali prije spavanja i uz koje, i dan danas, djevojčice diljem svijeta tonu u svoje snove. A onda, pod utjecajem priča koje su čule, nastavljaju sanjati... i noću i danju....i kad već budu velike djevojke, još se uvijek, nekim djelićem svoje duše, nadaju da će pronaći svog „princa“ uz kojeg će sretne provesti život.
Gdje su prinčevi tu su i princeze, pa se tako mnoge male djevojčice zamišljaju upravo u toj ulozi; vide se kako u raskošnim haljinama koračaju veličanstvenim dvoranama velebnih dvorova, okićene sjajnim nakitom i s tijarom na glavi; da bi se potom našle na nekom prekrasnom balu, gdje su sve oči uprte u njih, a one, uz svjetlost mnoštva svijeća i zvukove violina, lebde plesnim podijem u naručju svog muškarca.
I dok sve te djevojčice diljem kugle zemaljske još od davnina sanjaju svoje snove neke, ali samo neke od njih bile su te sreće da im se snovi i ostvare... Ili, barem djelomično ostvare.
Jedna od tih „nekih“, rijetkih i odabranih, bila je i Sisi o čijoj nam sudbini piše Allison Pataki u romanu „Sisi- mlada carica“.
                Elizabeta Bavarska- Sisi zaista je imala prilično lijepo i bajkovito djetinjstvo dok je bezbrižno trčkarala brežuljcima obiteljskog imanja Possenhofena i jahala bavarskim šumama... Čak i je dio oko njezine udaje za cara Franju Josipa bio nalik zapletu nekog ljubavnog romana sa sretnim završetkom. Naime, Sisi je na Habsburški dvor u Beč putovala kao pratnja starijoj sestri Heleni koja se trebala udati za mladog cara. No, vrlo brzo po njihovom dolasku između Sisi i cara javlja se uzajamna naklonost; Sisi svojim vedrim duhom i živahnom osobnošću osvoji Franju Josipa te se nađe u nezavidnoj situaciji, mučena grižnjom saviješću spram sestre.. Srećom, povučena i suzdržana Helena, koju je od samog početka više privlačilo provesti život u miru obiteljskog imanja, nego postati carica velikog Habsburškog carstva vrlo rado prihvaća novonastalu situaciju i podržava Sisi u njezinoj ljubavi.
                Ubrzo nakon stupanja u (carski) brak, Sisi počinje uviđati da je svakodnevica, iako prepuna raskoši i bogatstva, daleko od bajke. Spozaje težinu života na Habsburškom dvoru na kojem je sve, ali baš sve, podvrgnuto rigoroznim pravilma utvrđenim strogom tradicijom i carskim protokolima npr. „I najprirodniji su susreti  na neki način bili ukočeni i neugodni- uslijed neprestane potrebe iskazivanja štovanja kraljevskom božanstvu i pridržavanja etikete. Čak i u privatnim obiteljskim dnevnim sobama, pa kad bi Sisi i djeca boravili s Franjom i njegovom majkom, nitko nije smio uzeti riječ ako mu se prije  nije obratio car. Nitko nije smio sjesti za stol bez rukavica priličnih uz večeru. Nitko nije smio ustati dok ne bi ustalo Njegovo Veličanstvo...Pravila su bila beskonačna i neumoljiva...“.
                A onda je tu bila i svekrva- nadvojvotkinja Sofija. Sukobi na relaciji svekrva- snaha oduvijek su prisutni...čak i dan danas, tako da ni Sisi nije bila iznmika.. Samo, kad ti je svekrva ujedno i careva majka, koju on obožava i sluša bez pogovora, e onda je situacija puno, puno teža. Sofija ide tako daleko da potpuno preuzima brigu o djeci carice Elizabete i to od samog trenutka njihova rođenja. Na svaki prigovor od strane Sisi tj. njezin pokušaj da zadrži svoju djecu uz sebe, Sofija kao argument koristi Sisinu mladost i nepoznavanje dvorskih običaja te iz gotovo svake „bitke“ izlazi kao pobjednica.  Čak i onda kada bi Sisi izbivala s dvora (što je kasnije često činila), nije mogla izbjeći dominaciji nadvojvotkinje: „ ... Sofija je bila prisutna u svakome pismu koje bi joj poslao Franjo. Lebdjela je kao neizbježna sjena nad ispisanim riječima njezina sina, kao što je lebdjela nad dnevnim događajima i zbivanjima na njegovu dvoru. Svako spominjanje života u Beču, neizbježbno bi uključivalo i Sofiju, najbliži carevi savjetnicu i glavnu ličnost u njegovu i u životu Sisine obožavane kćeri“.
                Kao da sve to nije dovoljno, ubrzo nakon vjenčanja i sam se Franjo promijenio..počeo se ponašati više „carski“ što je, uz uvijek kruto i hladno ponašanje, na Sisinu veliku žalost i iznenađenje, uključivalo i izvanbračne izlete...jer je to nešto što se „podrazumijeva“ i što je normalno ponašanje za jednog (habsburškog) cara.
                Uz sve te muke svog „carskog“ života, Sisi je stekla veliku naklonost naroda. Voljeli su je diljem Habsburške Monarhije, posebice Mađari, koji su cijenili i to što se kod cara založila u njihovu korist u trenutku političkih previranja. Žene su oponašale njezine frizure, njezinu garderobu kojima je Sisi pridavala izuzetnu pažnju. Upravo se zato često i navodi da je Sisi bila preteča ikona poput Grace Kelly, princeze Diane i dr. istaknutih žena koje su svojom karizmom osvajale mase.
                Kad sam već spomenula Mađare, i Sisi je njima bila sklona, posebno mađarskom grofu Andrassyju s kojim je imala prilično blizak odnos tijekom cijelog života. Ipak, uvijek je bila svjesna svog položaja i svega što on osi te je vrlo je brzo shvatila da je „pritisak njezine obitelji, njezina imetka i dužnosti bio previše snažan. Čak snažniji od njezine želje da voli i živi slobodno..“.
                To kako se točno nesretna carica slobodnog duha, Sisi, nosila sa situacijom u kojoj se našla i koju nije bilo moguće promijeniti više je opisano u drugoj knjizi Allison Pataki „Sisi- U potrazi za slobodom“ iz koje sam ovdje „posudila“ neke citate, ali sam se više bavila radnjom romana „Sisi- Mlada carica“.
                Ljubiteljima ovog žanra svakako bih preporučila da pročitaju obje knjige jer tako mogu dobiti uvid u cjelokupan život austrougarske kraljice Elizabete- Sisi, prikazan iz pera odlične Allison Pataki.
                A ja ću se opet vratiti na bajke, da bih završila kako sam i započela, i reći onu poznatu:“Život nije bajka“...Ipak, mislim da ih treba čitati djeci, neka djevojčice uživaju u maštanjima da su princeze i o prinčevima na bijelom konju jer će ih tako i tako stvarnost (pre)brzo „spustiti na zemlju“ gdje ih čekaju opake svekrve, hladni muževi, društvene konvencije, a sve to skupa bez bogatstva i raskoši (habsburškog) dvora.

Primjedbe