Tema je ponajvise odgoj djece i to u imucnim obiteljima, gdje vrijede ona pravila; daj im sto vise mozes, stiti ih od svih mogucih losih utjecaja, a ako nesto lose naprave, obrani ih tako da to jednostavno sakrijes od svih, a njih uvjeris da nisu nista lose napravili sto se ne moze popraviti, te da su oni svejedno dobra i uzorna djeca.
Dvije obitelji koje sjede za vecerom raspravljaju o svojim zivotima i o svojoj djeci, te saznajete korak po korak, tj. izmedju slijedova vecere, sto se dogodilo u njihovim zivotima. Saznajete da se radi o ljudima koji su psihicki neuravnotezeni, svaki na svoj nacin i da su takvi sami po sebi opasni po okolinu i ne mogu biti uzorni odgajatelji svoje djece.
Citajuci razmisljate o tome da i oko vas na zalost ima takvih ljudi. Ljudi koji se skrivaju ispod raznih maski, delikvenata koji svasta lose rade, a roditelji ih stite od zakona svojim novcem i vezama, jer su njihova djeca, a djecu treba stiti... Samo pitanje je do kojih granica i da li uopce postoji granica u takvom psiho svijetu?
Nema komentara:
Objavi komentar