Čudo_R.J.Palacio
Ova je knjiga mene izabrala. I baš sam je zato je konačno i
uzela čitati. Nekako po najavi a i po naslovnici, mislila sam da ja to neću
moći. O, kako sam se prevarila. Ovo je jedna lijepa, topla, tužna ali ne
pesimistična knjiga, puna ljubavi, razumijevanja ali i neshvaćanja, osuda na
prvu, otvaranje i prihvaćanje na drugu ili treću,...
Već se zna da je ovo priča o jednom posebnom dječaku. Ali ne
samo o njemu već i njegovoj sestri, njegovim suučenicima, sestrinom dečku,...
Svaki od njih vidi, doživljava i proživljava zajednički život na svoj način. S
njihovog stajališta perspektiva je nešto drukčija i slika suživota je malo
drukčija. Nijedan pogled nije isti, a svi drukčije doživljavamo one koje volimo
i dijelimo.
Ova knjiga je možda dobila predznak tužne priče, ali to nije
tako, ovo je jedna optimistična knjiga. Puna je odvažnosti, ustajanja poslije
posrtanja, suosjećanja, dobrih ljudi, one druge odbijam spomenuti.
Završila bih s jednim citatom iz knjige: „Hoćemo li
napraviti novo pravilo za život...da uvijek pokušamo biti ljubazniji no što je
potrebno?“ Pa pokušajmo!
Preporuka od mene.
Hvala FOKUS na hit!
Stana Erstić, čitala i komentar napisala
Nema komentara:
Objavi komentar