Durgina kuća_Jelena Hrvoj

Volim čitati krimiće, trilere, posebno su mi dragi skandinavski. Brutalni su, nema milosti ni poštede, ali imaju uvijek dobru priču. E pa sada sam u ovoj maniri imala priliku čitati i domaćih snaga djelo. Durgina kuća je drugi roman mlade autorice Jelene Hrvoj. Prvi roman nisam čitala, objavljen je pod naslovom Štorka.

Dakle, došla knjiga do mene, zahvaljujući samoj autorici ali i stranici Volim knjige posredstvom koje sam je dobila. Za njem prvi roman čula sam od klubaša pohvale, ali kako nisam čitala nisam znala što me očekuje.

Najavljen je kao domaći horor, to mi je zagolicalo maštu i znatiželju, pa nema baš nešto obilje domaćih horora. Sam naslov mi nekako zlokobno zvuči, poprilično neobičan, bar meni. I onda krene avantura čitanja. Počinje priča u sadašnjem vremenu, upoznajemo prvi lik, vrlo neobičnog imena, vješto nas uvlači i budi nam znatiželju. Onda se prebacuje na radnju u prošlost, prije 20 godina. Bačeno je klupko, počinje se odmotavati. I kao svaka mačka, po nepisanom pravilu odmah poletiš za njim, mamac je neodoljiv. A klupko se kotrlja i razmata, i sve više nas upliće svojim nitima. A te niti, nisu jednobojne, one se prelijavaju i pretaču, nailaziš na čvorove, raspliću se i zapliću ponovo. Od jedne niti se pruža njih nekoliko, spajaju se, pa se opet granaju, a na kraju čine tkanje koje nas neće ostaviti ravnodušnim.

Uvijek za djecu vežemo dobro, radost, sreću. Ali zlo ima bezbroj lica a ludilo još i više. Jesu li oni jednako moćni u dječjim dušama, ako se u njima nastane, kao u onih odraslih, ili su još stravičnije? Knjiga je pročitana, kako to volimo reći, u jednom dahu, kako ću noćas spavati, o tom... Zamisliš se poslije čitanja, zapitaš se je li tako nešto uopće moguće, zar nam je tako teško prepoznati zlo? Pa jeste, svijet i vrijeme oko nas to iz dana u dan pokazuju, ono najbolje glumi i pretvara se, zavlači se i samo vreba na žrtve. Povijest je puna toga, zato mi ova knjiga, radnja, priča, likovi su tako životni, djeluju tako stvarno i uvjerljivi su. Nadam se da će ipak ostati unutar korica ove knjige. Ali vi ih svakako rastvorite i pročitajte ono napisano unutar njih, nećete požaliti. Ja nisam!

I da, želim i to spomenuti, autorica je skoro svim likovima dala tako neobična imena, to odmah privuče pozornost. Pokušala sam dokučiti zašto se pojedini lik baš tako zove, nisam uspjela. Ovo ću ostaviti kao otvoreno pitanje za autoricu, naprimjer možda je sretnem na nekoj promociji... 

Durgina kuća - Jelena Hrvoj

Stana Erstić - čitala i komentar napisala