"Uspavanka", Leila Slimani


Fraktura; Osvrt by Morana M.

...
Pročitala sam "Uspavanku" Leile Slimani, knjigu koja je dobila najprestižniju francusku nagradu Goncourt i o kojoj se već puno pričalo i pisalo.
Prema riječima onih koji su je pročitali, primijetila sam da je ovo jedna od onih "ili-ili" knjiga; ljude je ili apsolutno oduševila ili pak totalno razočarala.
Naravno da sam je, uslijed toga, morala sama pročitati, ali i nevezano na ta oprečna mišljenja, "Uspavanka" me privukla čim se pojavila kod nas.
Sad nakon čitanja, prvo moram reći da ovo baš i nije "pravi" triler, iako se najčešće svrstava upravo u ovaj žanr.
Ok, u knjizi imamo ubojstvo (nisam vam sad ništa spojlala, to piše na samoj naslovnici, a i na prvih par stranica romana), ali tom je ubojstvu (i istrazi istog) posvećen vrlo mali, tj. najmanji dio knjige.
Veći dio knjige bavi se psihološkim prikazom likova, prvenstveno dadilje Louise, a onda i njezinih poslodavaca Myriam i Paula te, pomalo, i ostalih, sporednih likova romana.
Dok pratimo Louisin život, njezinu svakodnevicu, djelomično i prošlost, tok njezinih misli, način na koji ona doživljava obitelj u kojoj radi i, uopće, svijet oko sebe imamo slobodu sami donijeti zaključke o toj ženi i razlozima zbog kojih je nešto učinila (ili nije).
Na isti su nam način predstavljeni i Myriam i Paul; autorica se, najčešće, vrlo vješto postavlja u ulogu "neutralnog" pripovjedača i bez suvišnih detalja opisuje nam tko što radi, tko je što rekao ili pomislio, kakav je tko imao izraz lica i sl. A na nama je onda da shvatimo "nijanse", osjećaje likova, motive koji ih pokreću i zbog kojih se ponašaju onako kako se ponašaju te sami donesemo zaključke o njima kao osobama i o tome da su njihovi postupci, u našim očima, opravdani ili ne.
Na isti nas način ova priča navodi i na sagledavanje problema suvremenog života; njegove užurbanosti, "razapetosti" (mladih) ljudi između želje za poslovnim uspjesima i želje za kvalitetnim, obiteljskim životom te onoga do čega to, nažalost, može dovesti ... Tijekom i nakon čitanja "Uspavanke" nameće se niz pitanja, od kojih su samo neka sljedeća: Možemo ili imati sve što bismo željeli? Mora li obitelj patiti nauštrb karijere i/ili obrnuto? Mogu li se tragedije spriječiti? Koliko zaista poznajemo ljude kojima dopuštamo da se približe nama i našim najbližim? Možemo li se i na trenutak opustiti ili baš uvijek imate sve konce u rukama? Da li svjesno ignoriramo (podsvjesne) signale za uzbunu ?
Osim gore spomenutog, Slimani se dotiče i drugih negativnih aspekata današnjice, kao što su usamljenost pojedinaca, depresija, disfunkcionalne obitelji, iskrivljena slika stvarnosti što rezultira ludilom...Tu su i klasni problemi i problemi imigracije tj. imigranata.
I da sad više ne duljim, nadam se da sam vam uspjela dočarati koliko je slojevito i jako ovo "malo" djelo od niti 200 stranica. To da je njegova vrijednost prepoznata, neosporno dokazuje nagrada Goncourt koju sam spomenula na samom početku osvrta. Bez obzira na to da li ste inače skloniji „laganijoj“ literaturi koja vas neće podsjetiti na probleme modernog društva, već ih od istih udaljiti ja bih vam ipak preporučila da, između takvih knjiga, ukomponirate i „Uspavanku“ jer...živimo u vremenu u kojem živimo... a svako vrijeme nosi svoje probleme ma koliko ih mi ignorirali... I zato je možda bolje, makar se povremeno suočiti s njima; ovako indirektno,kroz literaturu ... Uostalom, nikad se ne zna što vam budućnost nosi, a s obzirom na sve ono spomenuto u ovoj knjizi, možda vam baš nešto od toga pripomogne i pripremi vas za možebitne situacije i ljude na koje ćete naići tijekom života.

Primjedbe