Belgravija, Julian Fellowes

"Belgravia", Julian Fellowes, Mozaik knjiga; osvrt by Morana M.

...

Prije no što krenem s pisanjem mojih impresija ove knjige, samo ću kratko objasniti dva pojma koji, možda, nekim i nisu baš jasni, a prilično su važni u osvrtu koji slijedi.

Prvi je pojam sam naslov knjige, „Belgravia“; dakle, ako niste znali, Belgravia je jedan vrlo fensi kvart u Londonu. Nastao je sredinom 19.st., upravo u vrijeme radnje ovog romana, a i dan danas se smatra jednim od najskupljih kvartova na svijetu.

            Drugi pojam koji nam je ovdje važan je „nouveau riche“ što doslovno, na francuskom, znači „novi bogataši“ no taj se pojam koristi kao pogrdan naziv novopečene klase bogataša koji su svoj novac stekli prilično brzo (u svojoj ili, možda, prošloj generaciji) te na taj način postali pripadnici više klase u kojoj prevladava „stari novac“ tj. plemstvo i aristokracija (u kojoj je novac prisutan generacijama). Novopečenim bogatašima obično nedostaju (kulturna) obilježja više klase, novac imaju, ali im se uvijek zamjera nedostatak bontona, primitivizam i razmetanje.

Iako je često kroz povijest upravo novac novopečenih bogataša pomagao aristokraciji i plemstvu da se održe na životu budući da su mnogi brakovi sklapani iz obostranog interesa (pripadnici novopečenih bogataša tim su brakovima dobivali „pedigre“, a osiromašeno plemstvo novac) na ovu se skupnu uvijek gledalo „s visoka“ i s omalovažavanjem.

            Još bi se puno moglo pisati o ovoj temi koja je, uostalom, često prisutna i u djelima J. Fellowesa (npr. „Downton Abbey“ i tamo je „pater familias“ plemićke obitelji Crawley oženjen za bogatu Amerikanku) autora koji nam  u „Belgraviji“ cijelu priču plete oko skandala koji obuhvaća pripadnike engleskog plemstva i novopečenih bogataša.

            Na samom početku knjige prisustvujemo stvarnom povijesnom događaju, balu vojvotkinje od Richmonda, koji je održanu Bruxellesu, 1815.g. večer uoči slavne bitke kod Waterlooa. Na tom je balu bilo prisutan sam vrh engleske elite, ali ljubav čini čuda, pa su tako pozivnice došle i u ruke mlade Sophie Trenchard čiji je otac bio glavni dobavljač slavnog vojvode od Wellingtona. Njezina majka, inteligentna i realna ,Anne Trenchard, nije baš bila za odlazak na bal jer je jako dobro znala da će pripadnici engleske kreme „biti zaprepašteni što dijele plesnu dvoranu s čovjekom koji njihove vojnike opskrbljuje kruhom i pivom“.

No budući da je njezin muž, kao i djeca, bio stalno gonjen ambicijom i oduševljen mogućnosti da prisustvuje takvom događaju (koji je „poprimio sjaj i velebnost krunidbe kakve srednjevjekovne kraljice“) obitelj Trenchard odlazi na bal čije će im posljedice značajno obilježiti budućnost, a o kojima ćemo čitati  u „Belgraviji“.

              Kako autor u ovom djelu isprepliće povijest i fikciju, spomenuti ću da je jedna od tragičnih  (povijesnih) posljedica bala bila i ta da su mnogi pripadnici engleske vojske koji su tu večer plesali na balu, već drugi dan poginuli kod Waterlooa.

              U takvu, euforijom i ratom zahvaćenu atmosferu Bruxellesa, smjestio je  Fellowes  sam početak romana, da bi se odmah potom radnja prebacila u London, dvadesetak godina kasnije, kada obitelj Trenchard živi u novoizgrađenoj četvrti, mondenoj Belgraviji čijem je nastanku uz slavnog britanskog arhitekta Thomasa Cubitta (također stvarna povijesna ličnost) doprinesao i sam James Tranchard koji se sada, uz trgovinu, bavi i graditeljstvom.

             U toj prestižnoj četvrti obitelj Trenchard živi uz najstarije pripadnike Engleskog plemstva među kojima je i aristokratska obitelj Bellasis. Te su dvije obitelji potpuno različite; ohola, sobovska,  aristokracija na „trgovce“  Trenchard gleda s omalovažavanjem, a svi su apsolutno svjesni vremena u kojem žive i nepremostivih društvenih razlika.

             I živjeli bi oni tako jedni uz druge (iako „miljama“ daleko) da na vidjelo , malo po malo, ne izlazi dugo skrivana tajna koja bi mogla uzrokovati skandal neslućenih razmjera.

            E sad, ako volite tu atmosferu „viktorijanske“ Engleske onda ćete s guštom čitati kako se obje spomenute obitelji, svaka na svoj način, bore s duhovima prošlosti kako bi sačuvale ugled koji imaju u sadašnjosti, dok nas Fellowes genijalno provodi kroz londonske salone 19.st. u kojima sve vrvi od dvosmislenih razgovora, spletki i intriga, a sve uz poznati engleski čaj i kolačiće. Odlično je prikazao duh tog vremena, snobovsku englesku aristokraciju kao i motive koji vode pripadnike „nouveau riche“ klase.

           Bez obzira što se radnja odvija u prošlosti, prisutni svi „univerzalni pokretači“ najnižih strasti, kao što su ljubomora, zavist, prevara…ali, i oni plemeniti osjećaji poput dobrote, čast i, naravno, ljubavi.

           I da rezimiram na kraju, u „Belgraviji“ vas čeka interesantna priča o skandalu, puna odlično prikazanih likova, smještena u savršeno opisano ozračje Londona, 19.st. koju nam pripovijeda dokazani majstor ove tematike, J. Fellowes.

           Ako vam se sviđaju ove teme, kad smo već kod J. Fellowesa, ne mogu ne spomenuti njegovu odličnu knjigu „Snobovi“ koja se također bavi kremom engleskog društva, ali u novije vrijeme (vrijeme je novije, ali elitni „snobovi“ ostali su isti ;) ).

„Snobove“ je također izdala Mozaik knjiga, 2013.g.

Citati

"Moriarty", Anthony Horowitz

Sherlock Holmes je umro. Nekoliko dana nakon što su Holmes i njegov arhetipski neprijatelj Moriarty nestali pod slapovima Reichenbacha, agent Frederick Chase stiže iz New Yorka kako bi riješio novi strašni zločin. Moriartyjeva je smrt stvorila otrovni vakuum koji je vrlo brzo ispunio novi zločinac nad zločincima obavijajući London mrakom ubojstava i opasnosti. Athelney Jones, inspektor predan Holmesovim metodama zaključivanja i istraživanja, pomaže Chaseu u istrazi. Lov počinje…

Roman „Moriarty“ drugi je roman britanskog pisca Anthonyja Horowitza o slavnom detektivu Sherlocku Holmesu. Pisac bestselera, naime, jedini je autor knjiga namijenjenih odraslima kojeg su upravitelji Ostavštine Arthura Conana Doylea dosad ovlastili da tematski posegne u kanon zvan holmesiana, a nakon golemog uspjeha „Kuće svile“, čitatelji su tražili još avantura s čuvenim junakom. Horowitz se odlučio za možda i najpoznatiju Sherlockovu epizodu: onu pod slapovima Reichenbacha.

U trenutku kad se upustio u svijet genijalnog detektiva, Horowitz nije bio neiskusan ni nepoznat pisac, nagrađivani je autor četrdesetak romana za djecu i odrasle, od kojih su mnogi postali bestseleri. Godine 2014. dodijeljeno mu je i odličje OBE britanske kraljice za doprinos književnosti. Pored pisanja romana, Horowitz piše i scenarije za poznate televizijske serije „Ubojstva u Midsomeru“, „Poirot“ te „Foyleov rat“ i „Svježa krv“. No ući u svijet Sherlocka Holmesa – najslavnijeg detektiva svih vremena, književnog lika koji i danas magnetski privlači čitatelje u najrazličitijim formatima – i svidjeti se čitateljima golem je izazov, ali i težak test na kojem se jako lako poskliznuti. No čitatelji i kritičari bili su suglasni: vrlo uvjerljivom naracijom, besprijekornom karakterizacijom likova, izvrsnim pogađanjem atmosfere i tona Doyleovih romana, Horowitz se i „Kućom svile“ i „Moriartyjem“ pokazao kao odličan izbor za nastavak Sherlockova života kojemu se raduju svi ljubitelji kriminalističkih romana.

Uostalom dovoljno je citirati Daily Mail u kojem su ustvrdili: „Napeto i zabavno, sa sjajnim zapletom, napisano kao da je Conan Doyle stajao Horowitzu iznad ramena…“

"Sve, baš sve", Nicola Yoon

Dragi knjigoljupci od preporučam ovu knjigu koju sam upravo pročitala u jednom dahu!!

Knjiga „Sve, baš sve“ pokupila je odlične kritike diljem svijeta, a ima i zašto. Osim odličnog stila pisanja Nicole Yoon, njezin suprug David potrudio se knjizi dati dodatan duh ilustracijama koje prate priču nesretne Madeline. Unatoč tome što je knjiga naizgled pisana za tinejdžere, daleko je od toga po svojim porukama i samoj poanti. Pogotovo dio u kojem shvatite da jako puno toga u svom životu ne možete kontrolirati, a kada za to dobijete priliku, iskoristite je maksimalno. Knjiga je odlično pisana, likovi su zaista zanimljivi. Sve preporuke.    

Znanje