"Belgravia", Julian Fellowes, Mozaik knjiga; osvrt by Morana M.
...
Prije no što krenem s pisanjem mojih
impresija ove knjige, samo ću kratko objasniti dva pojma koji, možda, nekim i
nisu baš jasni, a prilično su važni u osvrtu koji slijedi.
Prvi
je pojam sam naslov knjige, „Belgravia“; dakle, ako niste znali, Belgravia je
jedan vrlo fensi kvart u Londonu. Nastao je sredinom 19.st., upravo u vrijeme
radnje ovog romana, a i dan danas se smatra jednim od najskupljih kvartova na
svijetu.
Drugi pojam koji nam je ovdje važan je
„nouveau riche“ što doslovno, na francuskom, znači „novi bogataši“ no taj se
pojam koristi kao pogrdan naziv novopečene klase bogataša koji su svoj novac
stekli prilično brzo (u svojoj ili, možda, prošloj generaciji) te na taj način
postali pripadnici više klase u kojoj prevladava „stari novac“ tj. plemstvo i
aristokracija (u kojoj je novac prisutan generacijama). Novopečenim bogatašima
obično nedostaju (kulturna) obilježja više klase, novac imaju, ali im se uvijek
zamjera nedostatak bontona, primitivizam i razmetanje.
Iako
je često kroz povijest upravo novac novopečenih bogataša pomagao aristokraciji
i plemstvu da se održe na životu budući da su mnogi brakovi sklapani iz
obostranog interesa (pripadnici novopečenih bogataša tim su brakovima dobivali
„pedigre“, a osiromašeno plemstvo novac) na ovu se skupnu uvijek gledalo „s
visoka“ i s omalovažavanjem.
Još bi se puno moglo pisati o ovoj temi
koja je, uostalom, često prisutna i u djelima J. Fellowesa (npr. „Downton
Abbey“ i tamo je „pater familias“ plemićke obitelji Crawley oženjen za bogatu
Amerikanku) autora koji nam u
„Belgraviji“ cijelu priču plete oko skandala koji obuhvaća pripadnike engleskog
plemstva i novopečenih bogataša.
Na samom početku knjige prisustvujemo
stvarnom povijesnom događaju, balu vojvotkinje od Richmonda, koji je održanu
Bruxellesu, 1815.g. večer uoči slavne bitke kod Waterlooa. Na tom je balu bilo
prisutan sam vrh engleske elite, ali ljubav čini čuda, pa su tako pozivnice
došle i u ruke mlade Sophie Trenchard čiji je otac bio glavni dobavljač slavnog
vojvode od Wellingtona. Njezina majka, inteligentna i realna ,Anne Trenchard,
nije baš bila za odlazak na bal jer je jako dobro znala da će pripadnici
engleske kreme „biti zaprepašteni što dijele plesnu dvoranu s čovjekom koji
njihove vojnike opskrbljuje kruhom i pivom“.
No
budući da je njezin muž, kao i djeca, bio stalno gonjen ambicijom i oduševljen
mogućnosti da prisustvuje takvom događaju (koji je „poprimio sjaj i velebnost
krunidbe kakve srednjevjekovne kraljice“) obitelj Trenchard odlazi na bal čije
će im posljedice značajno obilježiti budućnost, a o kojima ćemo čitati u „Belgraviji“.
Kako autor u ovom djelu isprepliće
povijest i fikciju, spomenuti ću da je jedna od tragičnih (povijesnih) posljedica bala bila i ta da su
mnogi pripadnici engleske vojske koji su tu večer plesali na balu, već drugi
dan poginuli kod Waterlooa.
U takvu, euforijom i ratom zahvaćenu
atmosferu Bruxellesa, smjestio je
Fellowes sam početak romana, da
bi se odmah potom radnja prebacila u London, dvadesetak godina kasnije, kada
obitelj Trenchard živi u novoizgrađenoj četvrti, mondenoj Belgraviji čijem je
nastanku uz slavnog britanskog arhitekta Thomasa Cubitta (također stvarna
povijesna ličnost) doprinesao i sam James Tranchard koji se sada, uz trgovinu,
bavi i graditeljstvom.
U toj prestižnoj četvrti obitelj
Trenchard živi uz najstarije pripadnike Engleskog plemstva među kojima je i
aristokratska obitelj Bellasis. Te su dvije obitelji potpuno različite; ohola,
sobovska, aristokracija na
„trgovce“ Trenchard gleda s
omalovažavanjem, a svi su apsolutno svjesni vremena u kojem žive i
nepremostivih društvenih razlika.
I živjeli bi oni tako jedni uz druge
(iako „miljama“ daleko) da na vidjelo , malo po malo, ne izlazi dugo skrivana
tajna koja bi mogla uzrokovati skandal neslućenih razmjera.
E sad, ako volite tu atmosferu „viktorijanske“
Engleske onda ćete s guštom čitati kako se obje spomenute obitelji, svaka na
svoj način, bore s duhovima prošlosti kako bi sačuvale ugled koji imaju u sadašnjosti,
dok nas Fellowes genijalno provodi kroz londonske salone 19.st. u kojima sve
vrvi od dvosmislenih razgovora, spletki i intriga, a sve uz poznati engleski
čaj i kolačiće. Odlično je prikazao duh tog vremena, snobovsku englesku
aristokraciju kao i motive koji vode pripadnike „nouveau riche“ klase.
Bez obzira što se radnja odvija u
prošlosti, prisutni svi „univerzalni pokretači“ najnižih strasti, kao što su ljubomora,
zavist, prevara…ali, i oni plemeniti osjećaji poput dobrote, čast i, naravno,
ljubavi.
I da rezimiram na kraju, u „Belgraviji“
vas čeka interesantna priča o skandalu, puna odlično prikazanih likova,
smještena u savršeno opisano ozračje Londona, 19.st. koju nam pripovijeda
dokazani majstor ove tematike, J. Fellowes.
Ako vam se sviđaju ove teme, kad smo već
kod J. Fellowesa, ne mogu ne spomenuti njegovu odličnu knjigu „Snobovi“ koja se
također bavi kremom engleskog društva, ali u novije vrijeme (vrijeme je novije,
ali elitni „snobovi“ ostali su isti ;) ).
„Snobove“ je također izdala Mozaik
knjiga, 2013.g.
Nema komentara:
Objavi komentar