"Ljepota je njezina rana", Eka Kurniawan

"Ljepota je njezina rana", Eka Kurniawan, Znanje, osvrt by Morana M.

...

Dobro jutro, dragi moji. :) Rijetko se meni dogodi da odustanem od knjige i ne pročitam je do kraja jer si već nekako znam procijeniti što bi mi se svidjelo, a što ne bi... Ali, u ovom sam se slučaju grdno prevarila (događa se i najboljima.. ;) )..
Isto tako, želja da pišem osvrt i da svima pričam o nekoj knjizi najčešće me uhvati kada me neka knjiga oduševi.. Ove druge eventualno spomenem, u nekoj raspravi ili, ako me netko baš upita za mišljenje o određenoj knjizi koja meni, eto, nije sjela... Ali, ovaj put ću vam baš napisati ...hmmm...ne osvrt (jer nije ok pisati osvrt na knjigu od koje si pročitao 40-50str.) nego, recimo, svoje iskustvo... A mislim da to mogu, jer, nakon svog dugogodišnjeg čitalačkog staža, imam pravo nakon nekoliko stranica zaključiti da li mi se knjiga sviđa ili ne.. Jer, bez obzira na sadržaj (koji će kasnije možda postati super zanimljiv), stil pisanja ostaje isti..to se vrlo brzo uoči..).
Dakle, riječ je o knjizi "Ljepota je njezina rana", indonezijskog pisca Eka Kurniawana... Knjiga je doživjela jako velik, svjetski uspjeh, osvojila niz nagrada, a NY TImes i The Guardian su je čak uvrstili među najznačajnije knjige godine. I ja ne kažem da to nije zasluženo, samo, eto, po meni to baš i ne bi bilo tako.. Ali, tko sam ja?! Ja sam iznosim svoje (skromno) mišljenje...
Po onome što sam pročitala o knjizi kao i po sadržaju knjiga mi je djelovala baš super i tako je ja krenuh čitati...E, a onda... Kuku lele..
Čak i to što počinje time da se žena, nakon 20 god. smrti ustaje iz groba i vraća svojoj kući (i nastavlja normalno dalje živjeti, samo, jel', 20god. starija) me nije toliko zasmetalo, rekoh, ok.. Tako i tako u "blurbu" (tekstovi na koricama) piše da je ovo "fantazmagorična epska pripovijest". Onda detalj kako čovjek na umoru dolazi kod prostitutke jer želi izdahnuti u njezinom, recimo, naručju.. ;) , a nema love pa joj za to daje svoju (nijemu!) kćerkicu (koja čak prostitutki napiše "dajte spavajte s njim može brzo izdahnuti) sam, ono, pročitala i rekla, ajde dobro.. Ludo, ali ok. No, da vam sad ne pišem još neke takve detalje, samo ću reći da sam odustala kada sam došla do dijela gdje čovjek, koji je ludo zaljubljen u ženu koju su udali za drugoga (bogatog kolonizatora- ovo je u stvari kritika tadašnjeg indonezijskog društva) poludi, ali onako fino poludi. Između ostalog tako je lud da počinje općiti sa životinjama.. I kada sam pročitala da je njegova majka morala ujutro zadaviti pet jadnih kokoški koje su se tresle, a iz "čmara su im izlazila crijeva" (od silne "strasti" ludog sina), e tu više nisam mogla.. Ja sam 'em vizualni tip, 'em sam jaaako, jaaako, "slaba" na životinje.. Tu smo se ova knjiga i ja rastale..
Znam što je nadrealizam i koliko je cijenjen kao pravac.. Isto tako znam da su, neke od karakteristika nadrealizma odstupanje od estetike i težnja tome da djela budu provokativno neugodna, pa eto, ja bih ovo djelo svrstala upravo u takvu skupinu.
Ja vjerujem da je autor Kurniawan na ovaj način uspio reći sve što je mislio, iskritizirati sve one povijesne događaje u Indoneziji koje je želio i da je upravo zato knjiga doživjela ovakav uspjeh, ali, ja svako toliko pogledam njegovu sliku na kraju knjige i samo mi dođe želja (ne baš da mu čestitam) nego da ga pitam, "E, moj, Eka, na čemu si ti?". :)
Uglavnom, ako ste ljubitelji epske fantastike u nadrealističnom stilu go for it! Pun pogodak! Meni ova knjiga ide na listu "nije to za mene".