"Utvrda s devet kula", Quias Akbar Omar

"Utvrda s devet kula", Quais Akbar Omar; Znanje; osvrt by Morana M.

Dragi moji knjigoljupci, ovo vam je jedna divna knjiga koju bi svi trebali pročitati! Bez obzira na vaš omiljeni žanr; bez obzira da li inače preferirate trilere, ljubavne, špijunske ili koje god romane, ovo je posebna i  "jaka" knjiga koja se može preporučiti svima.
I koju će svi, sigurna sam, sa užitkom čitati od prve do posljednje stranice jer  je "Utvrda s devet kula" jedna od (rijetkih) knjiga koje nas obogaćuju na razne načine.
Tako npr. kroz ovu knjigu učimo o, ne tako davnoj, povijesti Afganistana; ona nas navodi na razmišljanje o važnosti nekih stvari koje, najčešće, uzimamo "zdravo za gotovo", a koje mogu preko noći nestati i/ili se promijeniti;  čitajući je , također, uviđamo i koliko su zapravo važne spone među ljudima koji nas okružuju, prvenstveno obiteljske, a ponekad i one među ljudima koji su, do određenog trenutka, bili potpuni stranci.
Što se tiče radnje, prvo moram istaknuti da je ovo istinita priča tj. autobiografija što, naravno, knjizi daje posebnu težinu i vrijednost. Quias Akbar Omar, autor, u prvom nam licu prepričava svoje odrastanje u Afganistanu pogođenim građanskim ratom u posljednjim godinama 20.st.
Ono što je meni bilo jako važno i zbog čega mi je, na neki način, bilo malo lakše čitati ovu knjigu čak i u dijelovima koji opisuju neke jako mučne i surove događaje, je sam početak knjige u kojem nam autor, ukratko daje uvid u sadašnjost;  u svoj život i u život njegovih roditelja kao i braće i sestara po čemu shvaćamo da su oni preživjeli te ratne događaje o kojima ćemo čitati.
Nakon što su Sovjeti napustili Afganistan, sedmogodišnji Qais uživa u sretnom djetinjstvu u obitelji poduzetnika i intelektualaca, višeg srednjeg sloja u Kabulu u trenutku kada započinje preko deset godina novih, ratnih strahota.
Prvo dolaze "sveti ratnici"- mudžahedini kojima se narod isprva veseli, no oni se ubrzo dijele u frakcije koje se bore za prevlast nad dijelovima Kabula; kasnije dolaze talibani.. Grad postaje nesiguran te se njegova, mnogobrojna obitelj seli u sigurniji dio grada, na imanje očevog prijatelja u "Utvrdu s devet kula"po kojem je knjiga i dobila naziv.
Nakon nekog vremena ratne strahote ponovno dolaze do njih te počinje putovanje malog Quiasa, i njegove najuže obitelji, po cijelom Afganistanu, a sve kako bi pronašli barem malo mira u tim teškim, ratnim godinama.
Na svom putovanju susreću razne ljude, od neznanaca koji im nesebično pružaju pomoć, preko nomada sa kojima, također, provode jedan dio vremena putujući sa njihovom karavanom pa sve do osebujnih pojedinaca od kojih Quias sluša neobične priče, pa čak uči i neke vještine koje će njemu i obitelji pomoći u preživljavanju.
U ovom romanu izmjenjuje se ono najgore i ono najbolje od čovječanstva. Iako ova afganistanska obitelj proživljava najteže dane u svojim životima, roman obiluje elokventnim i britkim razgovorima, mudrim mislima i narodnim predajama (posebno su lijepi razgovori Quaisa i njegovog djeda) pa čak i humorom koji je, često, neophodan da bi se proživjele situacije u kojima su ljudi nemoćni jer su događanja oko njih potpuno izvan njihove kontrole.
Uprkos užasnoj tragediji koja je zadesila Afganistan, u knjizi prevladava trijumf pozitive i ljubavi i to je ono što mi se najviše sviđa kod pisanja Quais Akbar Omara.
U osvrtima na ovu knjige često se spominje Khaled Hosseini koji je bio i mentor autoru, a i sama radnja, smještena u Afganistan, podsjeća na Hosseinijeve knjige. Ali, za razliku od Hosseinijevih knjiga, koje su, apsolutno izvrsne, i kod kojih su (barem u mom slučaju) suze neizbježne, uz ovu knjigu nisam plakala iako su i ovdje opisane mnoge teške situacije.. Kao što sam prije navela, ton knjige je pozitivan pa to uvelike utječe na doživljaj tijekom čitanja, a bitna je razlika i to što su događaji opisani u ovoj knjizi istiniti.
Nakon svih užasa koje je proživio Quais Akbar Omar danas je uspješan, poslovni čovjek koji se bavi tepisima, koji su obiteljski posao i kojima je, također, protkana i ova priča.
On nije izmišljao junake svoje priče; junaci su on i njegova obitelj, prvenstveno njegov djed, majka  i otac iako, kao što je i sam napisao u pogovoru, ovo je priča samo jedne afganistanske obitelji od mnogih koje je zadesila slična (a često i teža) sudbina tijekom ratnih godina.
Pa je stoga ova divna knjiga posvećena Afganistanu i njegovom narodu, svim tim "neopjevanim" herojima kao i afganistanskoj kulturi uz nadu da će, njezinim čitanjem, ljudi malo bolje shvatiti tu napaćenu zemlju o kojoj, nažalost, većina nas, ima potpuno krivu predodžbu.
Bilo je ovo jedno divno čitalačko iskustvo i, kao što sam napisala na početku, mislim da bi "Utvrdu s devet kula" trebali baš svi pročitati.

 

 

Sve što sam željela_Lori Nelson Spielman

Knjiga koja počinje s jednim odlaskom na drugi svijet. Ali baš to je okidač i pokretač svega onoga što će se poslije dogoditi. Iako se možda na prvu čini da je ovo samo štivo za opuštanje i zabavu, ona je puno više od ovoga. Zagrebala je u puno velikh tema. Neostvareni snovi, životna odustajanja i razočarenja, odvraćanje pogleda s problema, prepuštanje stihiji, popuštanje, pasivnost,...
Ali jedno pismo s onoga svijeta i popis iz prošlosti sve mijenja. Ne mjenja odmah, zapravo pokreću cijelu jednu lavinu. Ta lavina događaja ima svoje efekte, možda i razarajuće ali život nije nikad lagan i ne dolazi ništa baš bez odricanja. Neke borbe se čine osuđene na poraz, bez obzira na opravdanost namjere i plemenitog cilja. Sve što može otežati ostvarenja životnih ciljeva, zbog kojih ste se trgnuli iz životarenja u kojem život prolazi kraj vas, će se urotiti i podmetati vam trnje na put.
Ima ovdje zbilja svega, tuge, bola, radosti, sreće, padova, uspona ali na kraju se sve posloži zaokruži. Baš kao i svima nama događa se život i mi ga uređujemo za sebe i one koje volimo.
Što god od ove knjige očekivali, ona će vas ugodno iznenaditi. I da, nije zlato sve što sija!

 P.S. FOKUS na hit je bio moj dobri zeko i donijeo ovaj darak u gnijezdo! Hvala!

Stana Erstić

"A.J. Fikry- Put do sreće", Gabrielle Zevin

"A. J. Fikry- Put do sreće", Gabrielle Zevin; Lumen; osvrt by Morana Mazor

Moje impresije o ovoj knjizi mogle bi se svesti u jednu jedinu rečenicu: "Ovo je mala knjiga sa veeeelikim srcem!", ali, usprkos tome što ne ljubim (pre)dugačke osvrte, jedna rečenica ipak nije dovoljna pa ću se upustiti u nešto podrobniji opis ovog malog, književnog bisera.
Prvo da objasnim zašto sam već par puta knjigu nazvala "malom", da ne mislite da je riječ o knjizi u malom formatu ili nekoj "patuljastoj" knjizi ;) , ne, nije uopće riječ o tome nego o obimu knjige jer su sve ove divne misli i poruke koje nam donosi sažete na, nepunih, dvije stotine stranica.
Neki romani puno većeg obima ne uspiju nam dotaknuti dušu na način koji to radi "A.J.Fikry- Put do sreće".
Naravno da kvaliteta književnog djela ne ovisi o broju stranica, daleko od toga...ovdje to spominjem samo iz razloga što je nevjerojatno kako nam je, u tako kratkoj knjižici, autorica uspjela dočarati jednu predivnu priču puno ljubavi.
Iako ovo nije ni blizu, klasičnog, ljubavnog romana, ove su stranice prepune ljubavi i to ljubavi u njezinim različitim oblicima; ljubavi između žene i muškarca, ljubavi roditelja prema djetetu i djeteta prema roditelju, ljubavi između prijatelja, rodbinske ljubavi, ljubavi prema životu i one ljubavi, koja daje posebnu čar ovom romanu i koja nas, pasionirane čitatelje, sigurno neće ostaviti ravnodušnima, a to je ljubav prema knjigama, piscima i čitanju.
U svakom romanu pratimo sudbinu jednog ili više likova, a onda nam se često dogodi da se, u mnoštvo pročitanih knjiga, izgubimo među tolikim sudbinama te nam, često treba vremena da se prisjetimo kakva je točno sudbina zadesila određeni lik o kojemu smo, svojevremeno, čitali.
Ali, sigurna sam da nam se tako nešto, u slučaju A. J. Fikryja neće dogoditi.
Fikry je vlasnik male knjižare na udaljenom otočiću Alice; možda baš zbog tog mjesta radnje meni ova knjiga ima nekako, bajkovito ozračje... Mali otok, mala knjižara, mala zajednica ljudi koji se međusobno poznaju i također, mali broj likova u romanu od kojih svaki ima svoju, veliku, ulogu u životu A. J. Fikryja i njegovom putu do sreće.
U trenutku kada radnja započinje, Fikryja nalazimo u vrlo lošem životnom periodu; voljena supruga nedavno je poginula u saobraćajnoj nesreći, njemu su dani teški, udaljio se od ljudi, previše pije u svom stančiću iznad knjižare i planira prodati jedinu vrijednost koju ima, rijetko izdanje knjige E. A. Poa kako bi zatvorio knjižaru i otišao u mirovinu.
Ali, kako to obično biva kada nešto planiramo, njegova je rijetka knjiga ukradena, ništa od financijske sigurnosti i odlaska u mirovinu te je Fikry, prisiljen, i dalje voditi malu, otočnu knjižaru koje nešto bolje radi samo tijekom ljetne sezone.
I onda se dogodi jedno od onih životnih iznenađenja koja nas zadese kada više ništa ne očekujemo i ničemu se ne nadamo; u fikryjevoj knjižari ostavljeno je nešto njemu potpuno strano,  o čemu nije niti sanjao, a što će mu u potpunosti promijeniti život i vratiti vjeru u sve ono dobro u njemu.
Kaže se da nesreća ne dolazi sama, ali slučaj A. J. Fikryja uči nas da se ni sreća ne zaustavlja na samo jednoj stvari...tako da se njemu malo po malo svi aspekti života počinju slagati baš onako kako treba.
Ali nije ovdje happy end ovog romana, slijedi još nekoliko, uspona i padova, te nekoliko, zaista neočekivanih, obrata koji daju posebnu snagu i vrijednost cijeloj priči koja me, apsolutno, oduševila.
Neću vam više puno otkrivati, samo ću još spomenuti kako se sva radnja ovog romana odvija oko knjižare, u knjižari, a prožeta je citatima poznatih autora, napomenama o raznim djelima i piscima i to je kao dodatni bonus svima nama koji puno čitamo jer imamo dojam kao da nam likovi romana (koji su, također, veliki ljubitelji pisane riječi) preporučuju neke, njima omiljene autore.
Sigurna sam da će mnogi, nakon čitanja A. J. Fikryja potražiti neke od naslova navedenim u romanu.
Forma u kojoj je roman pisan također je posebna i puna topline, kada budete čitali, znati ćete na što mislim, a svakako bi vam preporučila da pročitate ovu "knjigu o knjigama i životu".. Grije dušu, vraća vjeru u neke temeljne ljudske vrijednosti i nadam se da će vas pronaći baš onda kada vam tako nešto bude najpotrebnije, jer, kao što kaže jedan od izvrsnih citata u ovom romanu "katkad knjigama treba vremena da nas pronađu.".