Natalie Jenner, Djevojke iz Bloomsburyja, Mozaik knjiga, osvrt by Morana M.

Ne znam događa li se vama - meni se zna dogoditi, da mi neka knjiga stoji na polici (ili mi često zapadne za oko u knjižnici), ali je ne čitam i premda je knjiga za koju pretpostavljam da bi mi se mogla svidjeti, ona kao da čeka neko "pravo/svoje vrijeme".

(nadam se da ste shvatili o čemu pričam  )

☺

To mi se dogodilo s romanom "Djevojke iz Bloomsburyja", Natalie Jenner (autorica "Društvo ljubitelja Jane Austen).

Čekala je 'svojih pet minuta' i onda sam je nedavno uzela, pročitala i sad ne znam zašto je nisam prije pročitala (no, to je taj "fenomen" s početka posta 🧐) jer se radi o jednoj jako, jako lijepoj knjizi koji vam, od srca preporučujem.

Pogotovo onima koji vole čitati o knjigama, knjižnicama, knjižarama, a znam da nas ima u nemalom broju. Knjiga je idealna za (zimsko) opuštanje, naoko lagana tema - pratimo tri djelatnice starinske, londonske knjižare Bloomsbory books - kroz koju zapravo saznajemo štošta o vremenu u kojemu se odvija radnja.

Godina je 1950. Drugi svjetski rat netom je završio, svijet se obnavlja, dolazi do niza promjena. Staro englesko plemstvo je u panici, na snagu je stupio opaki porez na nasljeđivanje, a ona velebna zdanja s brojnom poslugom treba održavati. To vam je ono razdoblje kad su se engleski plemenitaši masovno ženili s kćerima novopečenih američkih bogataša (oni bi dobili novac, Ameri titule i svi sretni).

☺

Znači vrijeme je promjena, a iste ne zaobilaze ni Bloomsbory books. Knjižarom oduvijek upravljaju muškarci, na zidu od pamtivjeka stoji popis pravila (mislim da ih je preko 50) od kojih se NE odstupa.

Međutim, u pravo su se vrijeme prave žene našle na pravom mjestu! Viven, Grace i Evie rade u knjižari i više ili manje uspješno plove - i privatnim i poslovnim - vodama kojima kormilare muškarci.

Kako su se izborile za sreću u svojim životima i kakav su sjajan plan osmislile da se ostvare i na polju karijere, opisuje nam autorica na stranicama ove knjige.

☺

Još ću samo spomenuti da u knjizi nailazimo i na poznata imena (iz književnosti) toga vremena pa tako upoznajemo ( i ponešto doznajemo) o npr. Daphne du Maurier (autorica kultnog romana /filma "Rebecca"), Samuelu Beckettu itd.

Kao što sam već rekla, po meni je ovo je knjiga baš za gušt knjigoljubaca!

☺

Neke od likova ovog romana imali smo prilike 'upoznati' u "Klubu ljubitelja Jane Austen", ali svaka knjiga ima svoju priču i može se, bez problema, čitati zasebno.

 Johanna Hedman, Trio, VBZ, osvrt by Morana M.

"Trio", švedske autorice Johanne Hedman knjiga je koju vam već neko vrijeme želim preporučiti samo sam čekala da se temperature barem malo spuste pa da vam je predstavim na pravi način. ☺

Odmah na početku, istaknut ću da "Trio" nije za one koji žele čitati nešto puno akcije, napetosti, zapleta, krvi do koljena i sl. Također, nije ni za one kojima ovo ljeto nije dovoljno vruće pa bi ga dodatno užarili nekim erotskim sadržajem- ovo nije "trio" u smislu "threesom" ili "meange a trois"(nije da povremeno netko nekoga ne obljubi, ali sve to spada u složenost odnosa likova).

⧫

Ovo je knjiga o odnosu troje mladih ljudi, prvenstveno bazirana na njihovoj psihološkoj dinamici.

Pomalo na tragu "Talentiranog gospodina Ripleya", P. Highsmith (ali bez triler -elemenata zamjene identiteta, ubojstva i sl..."), možda više kao "Povratak u Brideshead", E. Waugha. Oba naslova imaju i filmske adaptacije pa, ako niste čitali, možda ste gledali film.

⧫

Radnja započinje kada Hugo dođe u Stockholm na stan kod Laure i Arona (bogatih pripadnika štokholmske elite) koji rado primaju studente slabijeg imovinskog stanja. I tu mu se počinje mijanjti život, razmišljanja, pogledi na svijet kad upozna njihovu kći Thoru, također studenticu.

Thora ga u početku gotovo i ne primjećuje;

"Ni ja nisam imao puno kontakta s Thorom. Tu i tamo bismo se mimoišli na hodniku, niti bi mi se nasmiješila niti bi buljila u mene, samo bih dobio pogled kao bilo koji neznanac u javnom prijevozu. Rijetko bismo i izmijenili koju riječ."

Međutim, tu je i August, Thorin prijatelj iz djetinjstva, a povremeno i nešto više (njihov je odnos prilično kompleksan, o tome ćete donijeti svoje zaključke ako se upustite u čitanje ovog romana). Za razliku od Thore i Huga, ne bavi se studijem već se pokušava etablirati kao umjetnik. August je, od samog početka, sklon Hugu pa se njih dvojica prilično brzo sprijatelje.

"August mi je rijetko pričao o Thori, a kad bi mi je i spomenuo, nisam se usuđivao postavljati mu popratna pitanja u strahu da ne ispadnem zabadalo. Volio bih da mi je pojasnio njihov odnos, ali nikad nije došlo do toga. Spomenuo bi je samo usput, kao da je to da je ona bitan dio njegova života podrazumijeva..."

Malo po malo, i Thora postaje pristupačnija i tako njih troje postaju, nerazdvojni, naslovni- trio. Poglavlja su pisana iz perspektive Thore i Huga, tako da možemo pratiti razvoj njihova odnosa, tj. njihova razmišljanja o istom.

Thora je i sama, u nekim trenucima, zbunjena načinom na koji doživljava Huga.

"'Je l' se ti ljutiš na mene?' pitala sam, trudeći se da mi glas bude blag. Osjećala sam se kao da bi trebalo izmasirati nešto napeto.

'Ne, samo...' Slegnuo je ramenima i uputio mi nategnut osmijeh koji me živcirao. Zbog tog njegova popuštanja došlo mi je da ga nagazim, da izazovem reakciju, ma kakva ona bila. Mislila sam da me nije briga što on misli o meni dok god sam znala što misli.'"

I dok Thora sve više postaje svjesna važnostu Huga u njezinu životu, on uz nju i Augusta uživa, gotovo da otkriva sasvim novi način življenja.

"Neobično je bilo kako se svijet, kad sam bio s Thorom i Augustom, mogao istovremeno širiti i smanjivati. S njima sam se osjećao življi, poimajući istodobno koliko sam se zapravo trapio dok nisam upoznao njih, nesvjestan i gladan svega predivnoga."

Ili;

"Nedugo nakon toga pojmio sam da volim i Thoru i Augusta. Nije se toga dana dogodilo ništa posebno, osim što sam pojmio da ih volim. Pili smo kavu na terasi jednog kafića (...) Toliko toga što sam svakodnevno radio, slušao, čitao ispunjavalo me trenutnom paralizirajućom besmislenošću koja nije nestajala kad sam bio a Thorom u Augustom, ali je to stanje uz njih bilo podnošljivo i manje samotno. I dok sam ih tog popodneva slušao, shvatio sam da mi je više stalo do njih nego do sebe. Bilo je to prvi put da sam osjetio kako moja vlastita dobrobit ovisi o nekom drugom, a ne o tome da je meni samom dobro."

I ono ključno, već pri kraju štiva:

"Kad smo popili kavu rekao sam: "Ne znam tko bih bio da ih nisam upoznao."

⧫

Navela sam dosta citata kako biste "osjetili" način na koji je knjiga pisana i procijenili je li to nešto za vas.

Meni povremeno pašu ovakve knjige.  Zanimljivo mi je čitati koliko nas neki ljudi/odnosi s kojima se susretnemo u mladosti, dok još, na neki način "tražimo" svoju osobnost i mjesto pod suncem mogu, svjesno ili nesvjesno definirati (naravno, samo u određenom dijelu). Možda čak i utjecati na naš daljnji život.

Kao što je to bio slučaj s Hugom, u ovom romanu.

⧫

Dosta sam oduljila pa da zaključim: od mene velika preporuka za ovaj roman - posebno u trenucima kada budete raspoloženi za nešto mirnije, pomalo nalik romanu toka svijesti, a opet izuzetno zanimljivo).

Fiona Valpy, "Priča iz Casablance", Mozaik knjiga osvrt by Morana M.

Nakon dva trilera baš sam imala želju pročitati nešto lagano, bez krvi do koljena, sajko kilera... Neku lijepu- priču.

Pa sam malo pregledala police i nekako me 'na prvu' privukla "Priča iz Casablace", Fione Volpy.

I bila je baš ono što mi je trebalo.❤

⧫

Premda radnja djelomično obuhvaća, nimalo lako, vrijeme Drugog svjetskog rata, knjiga ima lijepu, tečnu priču i savršena je štivo kojim ćete popuniti (lijene) ljetne dane ili noći (one noći u kojima je, od fizičkih aktivnosti, jedino prihvatljivo listanje stranica ).

⇨u knjizi pratimo dvije radnje, obje smještene u egzotičan Maroko, točnije Casablancu.

Jedna se odvija u novije vrijeme, 2010.godine kada se iz Engeske u Casablancu, zbog suprugova posla (i nekih privatnih razloga), seli mlada majka Zoe. Ona ispod podnih dasaka u potkrovnoj sobi njihove kuće pronalazi dnevnik koji je 1941. vodila dvanaestogodišnja Josie.

⇨Iako se u poglavljima izmjenjuju priče Zoe i Josie - Josie, po meni, ima dominantniju ulogu.

Ona je pak u Casablancu došla iz Pariza. Njezina, dobrostojeća, obitelj bježi pred ratnim zbivanjima u Europi (majka je Židovka), a Casablanca je tranzitna postaja prema Americi, u to vrijeme, prepuna izbjeglica poput njih. Svi pokušavaju srediti vize i ostalu papirologiju pa se boravak ovdje često oduži, za neke i doživotno.

⇨Josie je i pasionirana čitateljica, a zbog toga je sigurno i vama, kao i meni odmah nekako bliža i draža.

Jedna od prvih stvari koje je učinila kad su se smjestili u Casablanci bila je - učlanjenje u knjižnicu!

"Volim tumarati redovima visokih polica s knjigama, osjećajući se kao da se mogu, ne samo sakriti od vanjskog svijeta već i pobjeći u druge svjetove, skrivene među koricama svih tih divnih svezaka. To mi je pomoglo da prestanem toliko čeznuti za domom u Parizu i da se ne osjećam zatočna ratom."

Ovo je samo jedan od knjiških citata, a zanimljivo mi je bilo i pratiti koje su knjige tih godina bile popularne jer Josie u svoj dnevnik često zapisuje što čita, kao i dojmove o knjizi.

⇨Naravno da u knjizi ne nedostaje i jako lijepih opisa Casablance (i općenito Maroka) , pogotovo u Josieno vrijeme, u ovo novije, 2010. grad više nije onako romantičan kakvim ga svi, više-manje zamišljamo. I sama Zoe kaže:

"Ovo je grad koji počiva na rubu oceana slomljenih snova, otrcan i šiban vjetrom, čije su nekoć raskošne ulice sada ornule. Holivudski glamur iz dana Bogarta i Bergman davno je nestao, pretvorivši se u daleku uspomenu."

No, kroz čitanje Joseina dnevnika, Zoe ipak uspijeva vidjeti Casablancu i u nekim prošlim, ljepšim, premda složenim i teškim, vremenima.

⇨Priče o izbjeglicama o kojima čitamo u knjizi i danas su aktualne teme, i 1941. i 2010. kao i kroz stariju i noviju povijest uvijek negdje netko ratuje, uvijek ima ljudi koji su prisiljeni bježati iz svojih domova i koji pokušavaju negdje osigurati bolju budućnost za svoju djecu. Nažalost. I dalje će biti budala i rata...

⧫

Mislim da vam je ovo dovoljno da steknete dojam o knjizi i procijeniti je li nešto za vas. Ja, kao što sam već puno puta rekla, najčešće čitam 'prema raspoloženju', a sad sam bila raspoložena upravo za nešto ovakvo.

Lijepa, čitka priča, a opet nagoni na razmišljanje, moguće i da vas potakne da na neke stvari gledate drugim očima.

⧫

Zaista idealno štivo za ovo vruće ljeto, bilo da čitate na plaži, u hladu, na balkonu ili, kao što sam ja čitala, na krevetu uz šum ventilatora.☺

 

Rachel Hawkins, "Zaključana", Znanje, osvrt by Morana M.

...Zanimljivo kako se nekad u (pravom) trenutku umiješa neka viša sila ili, ne znam, NEŠTO... I/ili jednostavno dođe do sinkroniciteta...

...

Konkretno mislim na sljedeće: ovaj sam post namjeravala objaviti još poslijepodne i tada sam i slikala ovu sliku... Znači, usred (bijela) dana, na svom prozoru s višnjom u pozadini...Nisam baš ništa namještala po mobitelu, svjetla je bilo više nego dovoljno, ova krošnja na naslovnici lijepo mi se uklopila među (moje) grane i sve je bilo čisto ok za popratnu sliku uz preporuku knjige.

I onda gledam što sam slikala i ne vjerujem?! Izgleda kao da je slikano po mraku, ili barem u sumrak....Probala sam ponovno (još nekoliko puta) i bilo je totalno drugačije, tj. na svim slikama jasno k'o dan - da je dan!☺

...

ALI- kad sam obje slike imala pred sobom, shvatila sam da romanu "Zaključana" zapravo savršeno paše ovo prvo (neobjašnjivo) mračno ozračje jer je i sama knjiga tematski vrlo mračna i (polu)bolesna i to je očito netko (li nešto) shvatio prije mene pa otud valjda i prva slika, za koju sam se, kao što vidite, i odlučila.

U međuvremenu sam se pak bavila nečim drugim pa na kraju ovaj post i pišem po mraku, evo, iza ponoći. Sve se događalo spontano da bi se na kraju sve uskladilo - i slika, i mrak, i kasni sat - za pisanje o ovoj knjizi.

...

'Ajd sad (napokon) i o samoj knjizi; ukratko, ako vam se sviđa kultni roman Daphne du Maurier, "Rebecca" (ili izvrsna, istoimena, filmska adaptacija) velika je vjerojatnost da će vam se svidjeti i "Zaključana", Rachel Hawkins.

Tematski su vrlo slične, samo što se "Zaključana" odvija u suvremeno doba i, glavna razlika, ovdje nemamo 'pandan' gospođe Danvers koja je gotovo najupečatljiviji lik svevremenske "Rebecce".

...

U ovoj knjizi pratimo Jane, koja se nedavno doselila u Birmingham, (Alabama) i zarađuje kao šetačica pasa u otmjenom naselju raskošnih vila, Thornfieldu.

Ovdje upoznaje šarmantnog (odnedavno) udovca Eddijea Rochestera i ubrzo započinje njihova veza- kao i njezini problemi... Eddie je bio u braku s prekrasnom Beom, koja se utopila u brodskoj nesreći, a koja je bila izuzetno svestrana i uspješna i s čijom se "sveprisutnošću" Jane teško nosi, ali to je samo početak svih peripetija ovog romana... 

I koliko god zvučalo kao klišej, u "Zatočenoj" stvarno imamo neočekivanih obrata, po meni nekih i prilično sick ilitiga bolesnih, ali tako to nerijetko i jest i kod ovakvih knjiga. Upravo su zato i napete i zato ih volimo.

Namjerno sam naglasila Birmingham -Alabama - da ne pomislite da se radi o Birminghamu u Velikoj Britaniji jer se kroz radnju dobrim dijelom provlači onaj specifičan, američki, "južnjački" duh.

Štoviše, ovoga je puta apsolutno točno ono što piše na naslovnici romana "Južnjačka gotika susreće viktorijanski roman".

...

Mislim da vam je ovo što sam napisala (+ rečenica s naslovnice) dovoljno da shvatite što možete očekivati od priče i je li ovo nešto što bi vam se svidjelo.

Po meni je ovo jedan zanimljiv, pomalo zastrašujući roman, s odličnim viktorijanskim elementima čije sam stranice sve nestrpljivije okretala kako sam se bližila kraju.

Savršen za (kišno) poslijepodne ili (produženi) vikend ispod dekice.

Pa, k'o voli... ☺

Znanje

p.s.

...vezano za onaj prvi dio posta o mom slikanju, sinkronicitetu i svemu tome- da, znam da postoje konkretni razlozi za navedeno, ali, mi smo knjigoljupci, volimo maštanje, nije nam nužno da se baš uvijek sve logički, znanstveno objasni.... Neka nam ponekad malo tajanstvenosti.... ❤

 

 Alena Schroder, "Djevojka u plavoj haljini, na prozoru, u sumrak", Petrine knjige, osvrt by Morana M.

Često, kad pišem preporuke knjiga, navedem "za ljubitelje ovog/onog žanra", kod ove knjige to nekako nema potrebe... Čini mi se da je knjiga koju bi mogli svi čitati (možda se varam, ali, kao što rekoh, tako mi se čini ☺).

...

Moram priznati da me prvo privukao naslov "Djevojka u plavoj haljini, na prozoru, u sumrak",❤ meni naslov genijalan (u knjizi se, naravno, saznaje i razlog naslova, neću vam spojlati, ali odlično izvedeno).

Ajmo malo o romanu; napisala ga je njemačka autorica Alena Schroder i odmah je, po objavljivanju postao (njemačka) književna senzacija.

Radnja se odvija u Berlinu kojemu živi Hannah (ima 27.god, piše doktorat, nije baš presretna svojim ljubavnim životom...), a često posjećuje svoju stogodišnju (ali vrlo lucidnu) baku Evelyn.

E onda stiže jedno pismo iz Izraela i tu počinje prava priča. Hannah saznaje za svoje židovske pretke, baka uporno odbija pričati o prošlosti pa Hannah malo po malo počinje istraživati povijest obitelji.

Stoga se radnja povremeno prebacuje u dvadesete godine 20.st. kad u Njemačkoj tj. Berlinu sve više jača Nacionalsocijalistička stranka (dakle, Nacisti). Tada upoznajemo Sentu, djevojku koja ne želi da joj itko upravlja sudbinom, umjetničku galeriju Itziga Goldmanna, čiji život postaje sve teži i cijela priča postaje sve zanimljivija.

("Uz sama ulazna vrata u umjetnički salon Itziga Goldmanna nešto je ležalo na tlu. To je bio mrtav štakor, neobično velik čak i za berlinske prilike. A iznad njega, na tamnosivom zidu, pisalo je velikim bijelim slovima: KREPAJ, ŽIDOVE!")

Roman dijelom radnje pomalo podsjeća na "Odred za baštinu" (ako ne znate o čemu pričam, imamo i knjigu i film) jer i ovdje pratimo trag "nestalih" umjetnina.

...

Sve u svemu, ni prva ni zadnja knjiga na ovu temu, ali napisana vrlo čitko, zanimljivo, usput nas nečemu i nauči.  Nije previše teška ni dramatična već nam kroz, recimo, obiteljsku priču, na način lijepe književnosti, prikazuje život u Berlinu u različitim povijesnim razdobljima.

Ja sam je baš s guštom čitala premda inače radije izbjegavam teme ratova, progona židova i sl. jer znaju biti užasno potresne (da, znam, takav je život), ali ja sam od onih koji čitaju (prvenstveno) eskapistički.

...

Eto, kad budete raspoloženi za ovako nešto, od mene, velika preporuka!☺

 Eva Garcia Saenz De Urturi, "Trilogija bijelog grada", Fraktura, posted by Morana M.

"...Bila je to jedna od onih knjiga koje te obuzmu, nevidljiva ruka koja te od prvog ulomka ščepa za šiju i snažnim magnetizmom uvuče u svoj svijet, a ti ne možeš baš ništa učiniti da se othrvaš.

To nije bila knjiga, bila je to papirnata klopka, sačeliša od riječi... I nisi joj mogao umaći."

-Eva Garcia Saenz de Urturi, "Gospodari vremena"

...

Premda je ovaj citat preuzet iz trećeg, posljednjeg dijela (krimi) "Trilogije bijelog grada", zapravo ukratko opisuje osjećaj koji vas prožme pri čitanju svake knjige.

Svaka je knjiga slučaj za sebe (ipak ih je preporučljivo čitati po redu), a ono što ih povezuje, naravno, glavni su likovi - na čelu s inspektorom Unai Lopez de Ayali, zvanom, Kraken - i baskijski grad Vitorija čije ulice, spomenici, parkovi i zakutci tvore savršeno pozadinu ubojstvima, često povezanim s mitologijom Baskije i Kanatbrije.

Tek sam pri početku posljednjeg dijela, kad pročitam napisat ću vam nešto više o cijeloj trilogiji, ali već vam sad od srca preporučujem ove naslove. Izvrsne knjige!

Idealno štivo za ljubitelje putovanja, mitova i legendi i, naravno, kriminalističkog žanra!

Fraktura - najbolja literatura

(p.s. nešto baš i nije bilo u planu biti u kadru, al' ono... Mene se ne pita... ☺)

 

Olivia Blake, "Atlasovih šest", Znanje, osvrt by Morana M.

Pročitala sam "Atlasovih šest", Olivie Blake i meni je ovo odličan fantasy (premda i nisam zagriženi obožavatelj žanra)!

E, kad smo već kod žanra, danas sam saznala da ovaj roman zapravo spada pod pojam "dark academia" , vjerujem da neki već znaju o čemu pričam premda ovaj naziv obuuhvaća puno više od književnog (pod)žanra.

O dark academiji u književnom smislu pisat ću u posebnom postu, sad samo par riječi o knjizi.

..

"Atlasovih šest" prvi je dio trilogije (drugi je na eng već objavljen, u Hrv ga očekujemo krajem godine, a treći se dio tek piše) u kojoj pratimo šestero mladih ljudi pozvanih da pristupe tajnom, najtajnijem Aleksandrijskom društvu.

Šestero spomenutih vrsni su medejci - svatko od njih raspolaže određenom nadnaravnom moći, a upravo takvu ekipu Društvo želi u svojim redovima. Naravno, prvo moraju proći inicijaciju što je puno teže i zahtjevnije nego što su očekivali, u igri su velike žrtve i u prenesenom i u doslovnom značenju.

Ono što mi se posebno sviđa je to što je jedna od okosnica priče tj. društva Aleksandrijska knjižnica (najveća knjižanica antičkog svijeta - to znate.  Ona koja je uništena pa je to unazadilo Europu i gurnulo je prema "mračnom" srednjem vijeku).

Pa... zapravo nije uništena, to samo mi, obični smrtnici, mislimo da jest.  Što se zapravo s njom dogodilo, saznat ćete u "Atlasovih šest" (ili već znate, ako ste pročitali knjigu - u tom slučaju možete i napisati dojmove).

Dakle, kao što sam napisala na početku, meni se priča sviđa i veselim se nastavcima.

"Izbliza", Cara Hunter

Mozaik knjiga; osvrt by Morana M.
...

Mislim da svima (li barem većini) poznata ona legendarna Tolstojeva (prva) rečenica 🔝"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj, nesretna je na svoj način".


U ovom konkretnom slučaju (knjige "Izbliza", Care Hunter),a i okviru vremena u kojem živimo, ja bih to ukratko rekla da je svaka obitelj sje**** na svoj način (opet, ili barem većina; možda negdje i postoje one "happy family" -uključujući i labradora ;) - iz američkih filmova).


Ovaj mi je roman stajao na polici još od prošle godine (kao "ok, još jedna u nizu priča o nestalom djetetu 🙄), da bih najednom ovih dana, ničim izazvana, osjetila poriv da pročitam baš tu knjigu... Pojma nemam zašto,🤷‍♀ jer na policama imam knjiga koje me, sadržajem, puno više privlače. Možda sam razvila neke knjiško-nadnaravne moći 🤔pa osjetim koja me knjiga doziva "Mene čitaj, mene čitaj! Ja sam baš ono što će ti se svidjeti!" (ok, ovo su valjda posljedice #ostanidoma -više-ni-ne-znam-koji dan 🤦‍♀🤣 )



I tako je ja uzmem i čitam i sa svakom se stranicom sve više oduševljavam... Da, ovo definitvno JE "još jedna priča o nestalom djetetu", ali je stvarno super osmišljena i ispričana.👌 Sve do samog kraja koji je baš "šlag na torti" - potpuno neočekivan rasplet - a u zadnje vrijeme najviše cijenim knjige koje mi nisu predvidljive i koje me iznenade. Ova me bogme iznenadila. Jako.


Imamo obitelj Mason, mamu, tatu, sina i kći Daisy - Daisy nestane. I onda se, naravno, korak po korak počinju otkrivati tajne članova obitelji i ljudi koji ih okružuju.👨‍👩‍👧‍👦 Nije to ništa novo i još neviđeno, znam, ali Hunter je to tako dobro sve ispreplela, tako dobro opisala likove (da su ti neki toliko antipatični, druge pak iskreno žališ i sl.).

Ima jedan važan detalj u knjizi za koji ne znam koliko je realan, i za to bih rado pitala vas koji ste roditelji, ali, nažalost, ne smijem jer bih previše spojlala.🤫



No, bez obzira na moje možebitne (ne)moći,🙃 od mene velika preporuka za "Izbliza", C. Hunter, kad bude raspoloženi za ovako nešto i/ili ste ljubitelj žanra.