Ninni Schulman, "Kako smo se igrali", Znanje, osvrt by Morana M.

Volim nordijske krimiće ilitiga nordijski noire to znaju već i vrapci na grani (tj. dugogodišnji članovi naše istoimene FB grupe koja je, btw, puno aktivnija nego što su to stranica i blog stranica ☺).

U tom žanru već imamo autore koji su postojano zauzeli sam vrh ljestvice, po njihovim se djelima snimaju filmovi itd., neki su provjereno dobri i svaka im je knjiga zanimljiva (razlike u nijansama)... Neki od spomenutih su našli na priloženoj slici (mislim, njihove knjige ne sami autori ), premda nisu glavna tema posta (preporuka i za njih, mada sam ih već puno puta spominjala - i Bjroka i Borlijnde i Saru Blaedel).

-

Naravno, svako toliko pojavi nam se i neko novo ime koje obećava. I eto nas do glavne teme - knjige "Kako smo se igrali", Ninni Schulman.

Nabrzinu sam proguglala i vidim da je Ninni već jedno od najpoznatihij imena švedskih autora trilera (što bi reć' da se rečenica o "pojavljivanju novih imena" odnosi prvenstveno na naše tržište jer joj je ovo prvi roman objavljen kod nas - toplo se nadam da nije i posljednji).

-

Kako god bilo, ovo je roman koji sam nedavno pročitala i jako mi se svidio! Ima sve one elemente koji se, ok ponavljaju, ali i (katkad) čine kvalitetan nordijski krimić.

Znači, imamo seoce sa stanovnicima koji se, više-manje, međusobno poznaju, naoko je sve vrlo idilično, ali onda nestane dvanaestogodišnji Mattias i eto problema tj. zapleta.

Rasplet kreće godinu dana kasnije (1983.) kad se u svoj rodni kraj vrati bivša policajka Ingrid Wolt koja je, kako to obično biva, prošla kroz teško životno razdoblje pa želi novi početak i, naravno, odluči razriješiti misterij dječakova nestanka.

Priča je zanimljiva, opisi međuljudskih odnosa, emotivnih stanja pojedinaca, roditeljske ljubavi i tinejdžerskih prijateljstava su odlični.

⬇️

Da skratim - velika preporuka, pogotovo ljubiteljima ovakvog štiva.

 Sarah Pearse, "Sanatorij", "Utočište, "Divljina", Egmont, Puls, osvrt by Morana M.

Ajmo malo o Sarah Pearse!

Konkretno, o knjigama (trilerima) na slici. Naravno, ako ste štogod pročitali, a gotovo sigurno nešto jeste, napišite svoje dojmove, ako ste od volje. 

✔

Moja iskustvo s ovom autoricom išlo je ovako nekako:

- prvo sam pročitala "Sanatorij", knjiga mi je bila odličan. Jest' da tu imamo onu poznatu shemu - skupina ljudi izolirana na određenom mjestu i onda krenu ubijanja - ali po meni je Pears to jako dobro izvela.👌 Moram priznati da je mom ukupnom dojmu pridonijelo ozračje snježne oluje, dakle, snijega i leda, zbog čega su likovi i ostali odsječeni od svijeta u luksuznom hotelu (nekadašnjem sanatoriju), visoko u švicarskim Alpama.🥶

O "Sanatoriju" sam već pisala, nakon čitanja, tako da, ako nekog zanima, samo napišite naslov ili autora u tražilicu.

- onda je uslijedilo "Utočište" koje me pak nije toliko oduševilo koliko prethodna knjiga; možda upravo zbog (pre)velikih očekivanja. Daleko od toga da mi je bila loša - u tom je slučaju ne bih ni pročitala do kraja - nije, dapače, dobar je triler, ali (meni) nije bila na visini, jel, švicarskih Alpi. 😉

☺ znači baš mi je trebala treća knjiga da vidimo na koju će stranu prevagnuti Pears, i eto nas do "Divljine" koja mi je - odlična.

Sviđa mi se mjesto na koje je smjestila radnju, veli portugalski nacionalni park, golemo područje surove divljine. Likovi žive u kamperima, to mi je isto prilično originalno.

Knjiga stvarno obiluje obratima, navodi na krive tragove i sl. Rekla bih da je autorica malo "izoštrila zanat", a tako bi to i trebalo biti... Jako je teško kad neki pisac s prvom knjigom napravi globalni bum jer onda svo očekuju čudesa od sljedećih dijela (što se, pak, rijetko dogodi).

- samo da pripomenem da je u sve tri knjige glavni lik detektivka Elin Warner, tako da, premda je u svakoj zaseban slučaj, donekle su povezane njezinim privatnim životom (u važnije detalje Pears upućuje čitatelja pa sve pohvatate i ako ne čitate po redu).

- i još jedna zanimljivost, nisam znala tj. tek sam u zahvalama na kraju "Divljine" pročitala da je veliku ulogu u prepoznavanju Sarah Pears kao kvalitetne autorice trilera imala i Reese Whiterspoon koja je "Sanatorij"🌬️ jako hvalila u svom knjiškom klubu. Nije da nam je to sad preporuka par excellance, nego čisto, onako, fun fact, ako neki od su neki od vas već primijetili da su im svidjele iste knjige kao i Reese.

No, da zaključim - ja ću i dalje rado čitati djela Sarah Pearse!😊