Johanna Hedman, Trio, VBZ, osvrt by Morana M.

"Trio", švedske autorice Johanne Hedman knjiga je koju vam već neko vrijeme želim preporučiti samo sam čekala da se temperature barem malo spuste pa da vam je predstavim na pravi način. ☺

Odmah na početku, istaknut ću da "Trio" nije za one koji žele čitati nešto puno akcije, napetosti, zapleta, krvi do koljena i sl. Također, nije ni za one kojima ovo ljeto nije dovoljno vruće pa bi ga dodatno užarili nekim erotskim sadržajem- ovo nije "trio" u smislu "threesom" ili "meange a trois"(nije da povremeno netko nekoga ne obljubi, ali sve to spada u složenost odnosa likova).

⧫

Ovo je knjiga o odnosu troje mladih ljudi, prvenstveno bazirana na njihovoj psihološkoj dinamici.

Pomalo na tragu "Talentiranog gospodina Ripleya", P. Highsmith (ali bez triler -elemenata zamjene identiteta, ubojstva i sl..."), možda više kao "Povratak u Brideshead", E. Waugha. Oba naslova imaju i filmske adaptacije pa, ako niste čitali, možda ste gledali film.

⧫

Radnja započinje kada Hugo dođe u Stockholm na stan kod Laure i Arona (bogatih pripadnika štokholmske elite) koji rado primaju studente slabijeg imovinskog stanja. I tu mu se počinje mijanjti život, razmišljanja, pogledi na svijet kad upozna njihovu kći Thoru, također studenticu.

Thora ga u početku gotovo i ne primjećuje;

"Ni ja nisam imao puno kontakta s Thorom. Tu i tamo bismo se mimoišli na hodniku, niti bi mi se nasmiješila niti bi buljila u mene, samo bih dobio pogled kao bilo koji neznanac u javnom prijevozu. Rijetko bismo i izmijenili koju riječ."

Međutim, tu je i August, Thorin prijatelj iz djetinjstva, a povremeno i nešto više (njihov je odnos prilično kompleksan, o tome ćete donijeti svoje zaključke ako se upustite u čitanje ovog romana). Za razliku od Thore i Huga, ne bavi se studijem već se pokušava etablirati kao umjetnik. August je, od samog početka, sklon Hugu pa se njih dvojica prilično brzo sprijatelje.

"August mi je rijetko pričao o Thori, a kad bi mi je i spomenuo, nisam se usuđivao postavljati mu popratna pitanja u strahu da ne ispadnem zabadalo. Volio bih da mi je pojasnio njihov odnos, ali nikad nije došlo do toga. Spomenuo bi je samo usput, kao da je to da je ona bitan dio njegova života podrazumijeva..."

Malo po malo, i Thora postaje pristupačnija i tako njih troje postaju, nerazdvojni, naslovni- trio. Poglavlja su pisana iz perspektive Thore i Huga, tako da možemo pratiti razvoj njihova odnosa, tj. njihova razmišljanja o istom.

Thora je i sama, u nekim trenucima, zbunjena načinom na koji doživljava Huga.

"'Je l' se ti ljutiš na mene?' pitala sam, trudeći se da mi glas bude blag. Osjećala sam se kao da bi trebalo izmasirati nešto napeto.

'Ne, samo...' Slegnuo je ramenima i uputio mi nategnut osmijeh koji me živcirao. Zbog tog njegova popuštanja došlo mi je da ga nagazim, da izazovem reakciju, ma kakva ona bila. Mislila sam da me nije briga što on misli o meni dok god sam znala što misli.'"

I dok Thora sve više postaje svjesna važnostu Huga u njezinu životu, on uz nju i Augusta uživa, gotovo da otkriva sasvim novi način življenja.

"Neobično je bilo kako se svijet, kad sam bio s Thorom i Augustom, mogao istovremeno širiti i smanjivati. S njima sam se osjećao življi, poimajući istodobno koliko sam se zapravo trapio dok nisam upoznao njih, nesvjestan i gladan svega predivnoga."

Ili;

"Nedugo nakon toga pojmio sam da volim i Thoru i Augusta. Nije se toga dana dogodilo ništa posebno, osim što sam pojmio da ih volim. Pili smo kavu na terasi jednog kafića (...) Toliko toga što sam svakodnevno radio, slušao, čitao ispunjavalo me trenutnom paralizirajućom besmislenošću koja nije nestajala kad sam bio a Thorom u Augustom, ali je to stanje uz njih bilo podnošljivo i manje samotno. I dok sam ih tog popodneva slušao, shvatio sam da mi je više stalo do njih nego do sebe. Bilo je to prvi put da sam osjetio kako moja vlastita dobrobit ovisi o nekom drugom, a ne o tome da je meni samom dobro."

I ono ključno, već pri kraju štiva:

"Kad smo popili kavu rekao sam: "Ne znam tko bih bio da ih nisam upoznao."

⧫

Navela sam dosta citata kako biste "osjetili" način na koji je knjiga pisana i procijenili je li to nešto za vas.

Meni povremeno pašu ovakve knjige.  Zanimljivo mi je čitati koliko nas neki ljudi/odnosi s kojima se susretnemo u mladosti, dok još, na neki način "tražimo" svoju osobnost i mjesto pod suncem mogu, svjesno ili nesvjesno definirati (naravno, samo u određenom dijelu). Možda čak i utjecati na naš daljnji život.

Kao što je to bio slučaj s Hugom, u ovom romanu.

⧫

Dosta sam oduljila pa da zaključim: od mene velika preporuka za ovaj roman - posebno u trenucima kada budete raspoloženi za nešto mirnije, pomalo nalik romanu toka svijesti, a opet izuzetno zanimljivo).

Fiona Valpy, "Priča iz Casablance", Mozaik knjiga osvrt by Morana M.

Nakon dva trilera baš sam imala želju pročitati nešto lagano, bez krvi do koljena, sajko kilera... Neku lijepu- priču.

Pa sam malo pregledala police i nekako me 'na prvu' privukla "Priča iz Casablace", Fione Volpy.

I bila je baš ono što mi je trebalo.❤

⧫

Premda radnja djelomično obuhvaća, nimalo lako, vrijeme Drugog svjetskog rata, knjiga ima lijepu, tečnu priču i savršena je štivo kojim ćete popuniti (lijene) ljetne dane ili noći (one noći u kojima je, od fizičkih aktivnosti, jedino prihvatljivo listanje stranica ).

⇨u knjizi pratimo dvije radnje, obje smještene u egzotičan Maroko, točnije Casablancu.

Jedna se odvija u novije vrijeme, 2010.godine kada se iz Engeske u Casablancu, zbog suprugova posla (i nekih privatnih razloga), seli mlada majka Zoe. Ona ispod podnih dasaka u potkrovnoj sobi njihove kuće pronalazi dnevnik koji je 1941. vodila dvanaestogodišnja Josie.

⇨Iako se u poglavljima izmjenjuju priče Zoe i Josie - Josie, po meni, ima dominantniju ulogu.

Ona je pak u Casablancu došla iz Pariza. Njezina, dobrostojeća, obitelj bježi pred ratnim zbivanjima u Europi (majka je Židovka), a Casablanca je tranzitna postaja prema Americi, u to vrijeme, prepuna izbjeglica poput njih. Svi pokušavaju srediti vize i ostalu papirologiju pa se boravak ovdje često oduži, za neke i doživotno.

⇨Josie je i pasionirana čitateljica, a zbog toga je sigurno i vama, kao i meni odmah nekako bliža i draža.

Jedna od prvih stvari koje je učinila kad su se smjestili u Casablanci bila je - učlanjenje u knjižnicu!

"Volim tumarati redovima visokih polica s knjigama, osjećajući se kao da se mogu, ne samo sakriti od vanjskog svijeta već i pobjeći u druge svjetove, skrivene među koricama svih tih divnih svezaka. To mi je pomoglo da prestanem toliko čeznuti za domom u Parizu i da se ne osjećam zatočna ratom."

Ovo je samo jedan od knjiških citata, a zanimljivo mi je bilo i pratiti koje su knjige tih godina bile popularne jer Josie u svoj dnevnik često zapisuje što čita, kao i dojmove o knjizi.

⇨Naravno da u knjizi ne nedostaje i jako lijepih opisa Casablance (i općenito Maroka) , pogotovo u Josieno vrijeme, u ovo novije, 2010. grad više nije onako romantičan kakvim ga svi, više-manje zamišljamo. I sama Zoe kaže:

"Ovo je grad koji počiva na rubu oceana slomljenih snova, otrcan i šiban vjetrom, čije su nekoć raskošne ulice sada ornule. Holivudski glamur iz dana Bogarta i Bergman davno je nestao, pretvorivši se u daleku uspomenu."

No, kroz čitanje Joseina dnevnika, Zoe ipak uspijeva vidjeti Casablancu i u nekim prošlim, ljepšim, premda složenim i teškim, vremenima.

⇨Priče o izbjeglicama o kojima čitamo u knjizi i danas su aktualne teme, i 1941. i 2010. kao i kroz stariju i noviju povijest uvijek negdje netko ratuje, uvijek ima ljudi koji su prisiljeni bježati iz svojih domova i koji pokušavaju negdje osigurati bolju budućnost za svoju djecu. Nažalost. I dalje će biti budala i rata...

⧫

Mislim da vam je ovo dovoljno da steknete dojam o knjizi i procijeniti je li nešto za vas. Ja, kao što sam već puno puta rekla, najčešće čitam 'prema raspoloženju', a sad sam bila raspoložena upravo za nešto ovakvo.

Lijepa, čitka priča, a opet nagoni na razmišljanje, moguće i da vas potakne da na neke stvari gledate drugim očima.

⧫

Zaista idealno štivo za ovo vruće ljeto, bilo da čitate na plaži, u hladu, na balkonu ili, kao što sam ja čitala, na krevetu uz šum ventilatora.☺