Rachel Hawkins, "Zaključana", Znanje, osvrt by Morana M.

...Zanimljivo kako se nekad u (pravom) trenutku umiješa neka viša sila ili, ne znam, NEŠTO... I/ili jednostavno dođe do sinkroniciteta...

...

Konkretno mislim na sljedeće: ovaj sam post namjeravala objaviti još poslijepodne i tada sam i slikala ovu sliku... Znači, usred (bijela) dana, na svom prozoru s višnjom u pozadini...Nisam baš ništa namještala po mobitelu, svjetla je bilo više nego dovoljno, ova krošnja na naslovnici lijepo mi se uklopila među (moje) grane i sve je bilo čisto ok za popratnu sliku uz preporuku knjige.

I onda gledam što sam slikala i ne vjerujem?! Izgleda kao da je slikano po mraku, ili barem u sumrak....Probala sam ponovno (još nekoliko puta) i bilo je totalno drugačije, tj. na svim slikama jasno k'o dan - da je dan!☺

...

ALI- kad sam obje slike imala pred sobom, shvatila sam da romanu "Zaključana" zapravo savršeno paše ovo prvo (neobjašnjivo) mračno ozračje jer je i sama knjiga tematski vrlo mračna i (polu)bolesna i to je očito netko (li nešto) shvatio prije mene pa otud valjda i prva slika, za koju sam se, kao što vidite, i odlučila.

U međuvremenu sam se pak bavila nečim drugim pa na kraju ovaj post i pišem po mraku, evo, iza ponoći. Sve se događalo spontano da bi se na kraju sve uskladilo - i slika, i mrak, i kasni sat - za pisanje o ovoj knjizi.

...

'Ajd sad (napokon) i o samoj knjizi; ukratko, ako vam se sviđa kultni roman Daphne du Maurier, "Rebecca" (ili izvrsna, istoimena, filmska adaptacija) velika je vjerojatnost da će vam se svidjeti i "Zaključana", Rachel Hawkins.

Tematski su vrlo slične, samo što se "Zaključana" odvija u suvremeno doba i, glavna razlika, ovdje nemamo 'pandan' gospođe Danvers koja je gotovo najupečatljiviji lik svevremenske "Rebecce".

...

U ovoj knjizi pratimo Jane, koja se nedavno doselila u Birmingham, (Alabama) i zarađuje kao šetačica pasa u otmjenom naselju raskošnih vila, Thornfieldu.

Ovdje upoznaje šarmantnog (odnedavno) udovca Eddijea Rochestera i ubrzo započinje njihova veza- kao i njezini problemi... Eddie je bio u braku s prekrasnom Beom, koja se utopila u brodskoj nesreći, a koja je bila izuzetno svestrana i uspješna i s čijom se "sveprisutnošću" Jane teško nosi, ali to je samo početak svih peripetija ovog romana... 

I koliko god zvučalo kao klišej, u "Zatočenoj" stvarno imamo neočekivanih obrata, po meni nekih i prilično sick ilitiga bolesnih, ali tako to nerijetko i jest i kod ovakvih knjiga. Upravo su zato i napete i zato ih volimo.

Namjerno sam naglasila Birmingham -Alabama - da ne pomislite da se radi o Birminghamu u Velikoj Britaniji jer se kroz radnju dobrim dijelom provlači onaj specifičan, američki, "južnjački" duh.

Štoviše, ovoga je puta apsolutno točno ono što piše na naslovnici romana "Južnjačka gotika susreće viktorijanski roman".

...

Mislim da vam je ovo što sam napisala (+ rečenica s naslovnice) dovoljno da shvatite što možete očekivati od priče i je li ovo nešto što bi vam se svidjelo.

Po meni je ovo jedan zanimljiv, pomalo zastrašujući roman, s odličnim viktorijanskim elementima čije sam stranice sve nestrpljivije okretala kako sam se bližila kraju.

Savršen za (kišno) poslijepodne ili (produženi) vikend ispod dekice.

Pa, k'o voli... ☺

Znanje

p.s.

...vezano za onaj prvi dio posta o mom slikanju, sinkronicitetu i svemu tome- da, znam da postoje konkretni razlozi za navedeno, ali, mi smo knjigoljupci, volimo maštanje, nije nam nužno da se baš uvijek sve logički, znanstveno objasni.... Neka nam ponekad malo tajanstvenosti.... ❤

 

 Alena Schroder, "Djevojka u plavoj haljini, na prozoru, u sumrak", Petrine knjige, osvrt by Morana M.

Često, kad pišem preporuke knjiga, navedem "za ljubitelje ovog/onog žanra", kod ove knjige to nekako nema potrebe... Čini mi se da je knjiga koju bi mogli svi čitati (možda se varam, ali, kao što rekoh, tako mi se čini ☺).

...

Moram priznati da me prvo privukao naslov "Djevojka u plavoj haljini, na prozoru, u sumrak",❤ meni naslov genijalan (u knjizi se, naravno, saznaje i razlog naslova, neću vam spojlati, ali odlično izvedeno).

Ajmo malo o romanu; napisala ga je njemačka autorica Alena Schroder i odmah je, po objavljivanju postao (njemačka) književna senzacija.

Radnja se odvija u Berlinu kojemu živi Hannah (ima 27.god, piše doktorat, nije baš presretna svojim ljubavnim životom...), a često posjećuje svoju stogodišnju (ali vrlo lucidnu) baku Evelyn.

E onda stiže jedno pismo iz Izraela i tu počinje prava priča. Hannah saznaje za svoje židovske pretke, baka uporno odbija pričati o prošlosti pa Hannah malo po malo počinje istraživati povijest obitelji.

Stoga se radnja povremeno prebacuje u dvadesete godine 20.st. kad u Njemačkoj tj. Berlinu sve više jača Nacionalsocijalistička stranka (dakle, Nacisti). Tada upoznajemo Sentu, djevojku koja ne želi da joj itko upravlja sudbinom, umjetničku galeriju Itziga Goldmanna, čiji život postaje sve teži i cijela priča postaje sve zanimljivija.

("Uz sama ulazna vrata u umjetnički salon Itziga Goldmanna nešto je ležalo na tlu. To je bio mrtav štakor, neobično velik čak i za berlinske prilike. A iznad njega, na tamnosivom zidu, pisalo je velikim bijelim slovima: KREPAJ, ŽIDOVE!")

Roman dijelom radnje pomalo podsjeća na "Odred za baštinu" (ako ne znate o čemu pričam, imamo i knjigu i film) jer i ovdje pratimo trag "nestalih" umjetnina.

...

Sve u svemu, ni prva ni zadnja knjiga na ovu temu, ali napisana vrlo čitko, zanimljivo, usput nas nečemu i nauči.  Nije previše teška ni dramatična već nam kroz, recimo, obiteljsku priču, na način lijepe književnosti, prikazuje život u Berlinu u različitim povijesnim razdobljima.

Ja sam je baš s guštom čitala premda inače radije izbjegavam teme ratova, progona židova i sl. jer znaju biti užasno potresne (da, znam, takav je život), ali ja sam od onih koji čitaju (prvenstveno) eskapistički.

...

Eto, kad budete raspoloženi za ovako nešto, od mene, velika preporuka!☺