nedjelja, 31. ožujka 2019.

"Uspavanka", Leila Slimani


Fraktura; Osvrt by Morana M.

...
Pročitala sam "Uspavanku" Leile Slimani, knjigu koja je dobila najprestižniju francusku nagradu Goncourt i o kojoj se već puno pričalo i pisalo.
Prema riječima onih koji su je pročitali, primijetila sam da je ovo jedna od onih "ili-ili" knjiga; ljude je ili apsolutno oduševila ili pak totalno razočarala.
Naravno da sam je, uslijed toga, morala sama pročitati, ali i nevezano na ta oprečna mišljenja, "Uspavanka" me privukla čim se pojavila kod nas.
Sad nakon čitanja, prvo moram reći da ovo baš i nije "pravi" triler, iako se najčešće svrstava upravo u ovaj žanr.
Ok, u knjizi imamo ubojstvo (nisam vam sad ništa spojlala, to piše na samoj naslovnici, a i na prvih par stranica romana), ali tom je ubojstvu (i istrazi istog) posvećen vrlo mali, tj. najmanji dio knjige.
Veći dio knjige bavi se psihološkim prikazom likova, prvenstveno dadilje Louise, a onda i njezinih poslodavaca Myriam i Paula te, pomalo, i ostalih, sporednih likova romana.
Dok pratimo Louisin život, njezinu svakodnevicu, djelomično i prošlost, tok njezinih misli, način na koji ona doživljava obitelj u kojoj radi i, uopće, svijet oko sebe imamo slobodu sami donijeti zaključke o toj ženi i razlozima zbog kojih je nešto učinila (ili nije).
Na isti su nam način predstavljeni i Myriam i Paul; autorica se, najčešće, vrlo vješto postavlja u ulogu "neutralnog" pripovjedača i bez suvišnih detalja opisuje nam tko što radi, tko je što rekao ili pomislio, kakav je tko imao izraz lica i sl. A na nama je onda da shvatimo "nijanse", osjećaje likova, motive koji ih pokreću i zbog kojih se ponašaju onako kako se ponašaju te sami donesemo zaključke o njima kao osobama i o tome da su njihovi postupci, u našim očima, opravdani ili ne.
Na isti nas način ova priča navodi i na sagledavanje problema suvremenog života; njegove užurbanosti, "razapetosti" (mladih) ljudi između želje za poslovnim uspjesima i želje za kvalitetnim, obiteljskim životom te onoga do čega to, nažalost, može dovesti ... Tijekom i nakon čitanja "Uspavanke" nameće se niz pitanja, od kojih su samo neka sljedeća: Možemo ili imati sve što bismo željeli? Mora li obitelj patiti nauštrb karijere i/ili obrnuto? Mogu li se tragedije spriječiti? Koliko zaista poznajemo ljude kojima dopuštamo da se približe nama i našim najbližim? Možemo li se i na trenutak opustiti ili baš uvijek imate sve konce u rukama? Da li svjesno ignoriramo (podsvjesne) signale za uzbunu ?
Osim gore spomenutog, Slimani se dotiče i drugih negativnih aspekata današnjice, kao što su usamljenost pojedinaca, depresija, disfunkcionalne obitelji, iskrivljena slika stvarnosti što rezultira ludilom...Tu su i klasni problemi i problemi imigracije tj. imigranata.
I da sad više ne duljim, nadam se da sam vam uspjela dočarati koliko je slojevito i jako ovo "malo" djelo od niti 200 stranica. To da je njegova vrijednost prepoznata, neosporno dokazuje nagrada Goncourt koju sam spomenula na samom početku osvrta. Bez obzira na to da li ste inače skloniji „laganijoj“ literaturi koja vas neće podsjetiti na probleme modernog društva, već ih od istih udaljiti ja bih vam ipak preporučila da, između takvih knjiga, ukomponirate i „Uspavanku“ jer...živimo u vremenu u kojem živimo... a svako vrijeme nosi svoje probleme ma koliko ih mi ignorirali... I zato je možda bolje, makar se povremeno suočiti s njima; ovako indirektno,kroz literaturu ... Uostalom, nikad se ne zna što vam budućnost nosi, a s obzirom na sve ono spomenuto u ovoj knjizi, možda vam baš nešto od toga pripomogne i pripremi vas za možebitne situacije i ljude na koje ćete naići tijekom života.

srijeda, 27. ožujka 2019.

"Memento za Istanbul", Ahmet Umit

Henacom; Osvrt by Morana M.
...
Ima nekih knjiga koje na mojim policama stoje (prilično) dugo i koje mi djeluju zaista privlačno ili su čak od nekog meni omiljenog autora, ali ipak, nikako da ih pročitam... I onda jednog dana, ničim izazvana, kao da "osjetim" da je došao trenutak za baš "tu i tu" određenu knjigu. Vjerujem da mnogi znaju o čemu pričam. 📷;) 📖 Upravo mi se to dogodilo prije desetak dana... A baš sam bila sva neka jadna i nikakva, pod antibioticima i painkillerima (zbog zuba) i gledam što ću čitati i najednom mi sine - "Memento za Istanbul"!☝ Roman koji sam prije par godina dobila od frenda za rođendan (i to stvarno "starog" prijatelja koji jako dobro zna moje knjiške afinitete) i čiji mi se sadržaj svidio istog trena... A ipak, knjigu nisam pročitala... sve do sad. 📖 Knjiga kao da je čekala da se njome pozabavim u pravo vrijeme... Prekrasna je! Glede žanra, recimo da je povijesni krimić, ali NE u onom originalnom smislu "krimi priče koja se odvija u određenom povijesnom razdoblju". Radnja se odvija u današnje vrijeme, ali su zločini koje pratimo usko povezani s poviješću Istanbula, a znamo da istom ova stara, europska prijestolnica obiluje. 🇹🇷 Pa se tako u knjizi susrećemo s podrobnim opisima povijesnih dijelova grada, njegovih spomenika, običaja, vladara (sve od Bizantiona i kralja Bize preko Konstantinopola i Konstantina; Teodozija II; Justinijana i njegove Teodore; sultana Mehmeda; Sulejmana Veličanstvenog i njegove Hurrem, arhitekta Sinana i drugih vladara i osoba koje su na određeni način obilježili ovaj grad pa sve do današnjeg Istanbula čijoj bogatoj povijesti "prijete" pohlepa i zaborav). 📖 Ovo je roman koji se ne može brzo i letimično čitati...naravno, može, ali time bi se puno propustilo. Ovom se romanu moraš predati, dopustiti mu da te obuzme i preko svojih stranica prenese na prekrasna mjesta i intrigantne događaje koje opisuje. Na svakoj je stranici očita autorova ljubav prema Istanbulu i to cijeloj priči daje dodatne čari. 💛 Naravno, s obzirom da je ovo (ipak) kriminalistički roman, sa velikim zanimanjem pratimo i istragu inspektora Nezvata koji je suočen s nizom okrutnih ubojstava koja potresaju njegov voljeni grad. Uz povijesni i kriminalistički dio, "Memento za Istanbul" ima i karakteristike odličnog psihiloškog romana koje se očituju u razmišljanjima i osjećajima (glavnih) junaka. 📖 Ovo vam je zaista jedna vrlo "jaka", slojevita priča koju sam izuzetno uživala čitati; čitala sam je polako, gubila se u njoj i uz nju zaboravljala na svijet oko sebe i sve ono što mučilo... I psihički i fizički... Da, apsolutno mi je jasno da je ova knjiga s razlogom tako dugo stajala na mojoj polici i čekala trenutak da je uzmem baš onda kad mi je bila najpotrebnija. E sad, koja je "viša sila" odlučila o tome...ne bih znala...🤷‍♀ Iako nisam ljubitelj klišeja, izleda da se (ipak) neke stvari događaju s razlogom. 📷;)
Ne morate čekati da budete u "jadnoj-boli-me-zub" fazi... 📷;) S obzirom da je ovo "stariji" naslov, vjerojatno su neki već i pročitali ovu knjigu...📖 Lako moguće da je nekima možda bila i previše spora i/ili naporna, pogotovo ako su očekivali nešto tipa većine (modernih) trilera u kojima se ubojstva, dijalozi i istrage izmijenjuju vrlo brzim tempom...,
Ja se ipak nadam da su oni, koji možda i nisu naišli na ono što su očekivali, otkrili kvalitetu i ljepotu ovog romana i na kraju se njime oduševili - baš kao i ja!