"Lijepa kći bogatog venecijanskog trgovca Adriana d’Amato posjeduje izniman dar za glazbu te usprkos očevoj zabrani potajice odlazi na satove violine kod slavnog glazbenika Antonija Vivaldija. Strast koju s njim dijeli prema glazbi uskoro prerasta u tajnu ljubavnu vezu. Ali, Vivaldi je svećenik i njegova veza s Adrianom neprihvatljiva je kako u očima Crkve, tako i u očima društva. Oboje su svjesni da će se ona jednog dana morati udati i da će to biti kraj njihove veze, ali nitko ne može predvidjeti niz događaja koji će Vivaldija prisiliti da bira između ljubavi prema ženi i ljubavi prema glazbi. Posljedice tog odabira, kao i Adrianinih odluka, progonit će ih oboje cijelog života na načine o kojima nisu mogli ni sanjati.
Adrianin otac odlučan je pak u namjeri da je uda za nekog bogatog i istaknutog venecijanskog patricija, a zgodan i šarmantan mladić iz ugledne plemićke obitelji samo dodatno zakomplicira stvar…"
Divna knjiga koja vas totalno zaposjedne i ne mozete se odvojiti od nje do samoga kraja. Citajuci slusate divnu melodiju koju proizvodi violina i pratite njene lagane, onda brze i ostre, pa zatim opet lagane tonove koji vam se urezuju u srce, bas kao i Adriani. Melodija violine prati njene osjecaje i prekretnice koje je ocekuju tokom zivota, a vjerujte ima ih puno i nisu lake. Vivaldieva glazba je toliko snazna i puna strasti da Adrianu uspije uvijek zaposjesti, jer ona je ta koja je jedina razumije. Zna o cemu govori svaka nota koju on napise i svaki ton koji odsvira, jer on svira srcem i dusom za nju.
Predivna ljubavna prica puna strasti, smjestena u grad ljubavi - Veneciju, oduzeti ce vam dah i uvuci vas u taj dio svijeta; ljubavnih serenada, voznje u gondolama, te upoznati vas sa zivotom bogatih i siromasnih Venecijanaca.
Moja velika preporuka! Vjerujte, citajuci ovu knjigu necete pozaliti!
Citat:
"Djeca su mi napredovala baš kao i moji nećaci i nećakinje; mogla sam slobodno otići iz Venecije, ali zbog nekog razloga nisam to učinila. Ako ikada bude pravi trenutak za odlazak, mislila sam, znat ću.
I tako sam ostala. I bila sretna. Možda postoji isto toliko vrsta sreće koliko i ljubavi, jer svaki put kad sam pomislila da ta riječ vrijedi za mene, osjećaj nikad nije bio potpuno isti. Možda, razmišljala sam jednoga dana dok sam sjedila u gondoli odlazeći se naći s ..., to znači da sam iskusila mnogo od života."
Nema komentara:
Objavi komentar