(Y)
Ovu sam izvrsnu knjigu pročitala u 2 - 3 dana.. ! A zaista se ne mogu sjetiti kada mi se to zadnji put dogodilo... Ok, trileri jesu moj omiljeni žanr (uz povijesne romane), ali ovaj me totalno oduševio.. Tako da slijedi jedan ful subjektivni hvalospjev ovom romanu... ;)
Volim kada me autorov stil pisanja privuče već na početku, s prvim rečenicama... dok još nemam pojma o radnji... Ono kada ti je gušt čitati rečenicu za rečenicom jer su tako nekako "tople", čitljive i privlačne da te odmah prebace u okruženje o kojem čitaš.
A upravo je to ovdje bio slučaj; već nakon nekoliko prvih odlomaka našla sam se u kući na osami na divljoj, irskoj obali dok se spremala oluja.. Vjerojatno je i to što jako volim kišu i oluje doprinijelo tom mom oduševljenju, ali kako god, tu sam već "pala"...(kao što bi se reklo kod nekog sudbonosnog susreta "You had me at 'Hello!' "... ;)..
I evo, već sam tako spomenula gdje se odvija radnja ove knjige; dakle, malo zabačeno ribarsko selo na obali Irske u kojem naš glavni lik, Peter Harper dolazi nakon razvoda u potrazi za emotivnim mirom i inspiracijom..(inače je uspješan glazbenik).. I tako on provodi dane u svojoj kući na obali, pokušava komponirati, al' mu baš i ne ide.. čeka da mu dođu klinci provesti kod njega ljetne praznike, u mjestu si čak nađe i curu, Judie, te se povremeno druži sa najbližim (i jedinim) susjedima (do kojih mora ili autom ili podužom šetnjom preko plaže), starijim, simpatičnim bračnim parom o kojima baš i ne zna puno.. Osim, kao što rekoh, da su simpatični.. ;)
I onda ga jedne (naravno) olujne noći, pogodi munja i tu počinje "rock'n'roll"..! Počinje nama, njemu baš i ne jer, nakon što završi u bolnici, ima užasne glavobolje, neobično stvarne noćne i more i sve nešto u tom stilu... Tu se radnja počinje zahuktavati i ja sam se znala zateći kako grozničavo prelazim stranice ne bi li čim prije saznala što se dalje dogodilo..
Autor malo, ali sasvim malo, "koketira" s nadnaravnim, ali u onoj mjeri da događanja opisana u romanu nisu baš potpuno nemoguća- poput prelaska u paralelne svjetove, kraljevstva vilenjaka, malih stvorenja koja žive u travi...Iako, tko sam ja da kažem što je nemoguće.. I tko može tvrditi da mala stvorenja ne žive u travi, ali znate na što mislim..(nadam se ;) )...
To je također jedan od razloga zašto mi se Tremore Beach toliko svidio.. Čak i u svakodnevnom životu susrećemo se i sami sa sličnim pojavama, iako, u nešto manjoj mjeri, ali takve se stvari događaju...Da ne spojlam, kada pročitate (ili ako već jeste) znati ćete na šta mislim (ili već znate).
Stranicu po stranicu, priča ide ka svojoj velikoj završnici (a ja sam već do tada bila potpuno oduševljena) i epilogu koji je odličan "touch" ovoj knjizi jer baš paše saznati što je bilo kasnije i dobit neka objašnjenja tako da u knjizi nema nedorečenosti i pitanja koja ostaju bez odgovora (što me odmah podsjetili na "Minijaturisticu", J. Burton u kojoj toga ima poprilično).
Ovo je prvi roman Mikela Santiaga i uopće me ne čudi kada vidim da su ga prozvali "malim remek-djelom žanra koji je ustanovio Stephen King", ali možda čak, zbog ovog psihološkog aspekta bi to bilo "Stepeh King meets Hitchcock" jer podsjeća, djelomično, i na neke filmske uspješnice ovog velikog režisera.. U stvari bilo bi idealno kada bi upravo Hitchcock mogao ovo ekranizirati.
Mada, ne sumnjam da bi se, ubrzo mogao pojaviti i film, ako već nije u planu..
Tako da ovo preporučujem svima čak i, ako niste ljubitelji trilera ...Nema ovdje serijskih ubojica, krvi na sve strane, obdukcija, karizmatičnih istražitelja s nesređenim privatnim životom i sličnih pojava "klasičnih" trilera.. Ovo je više psihološko- špijunski triler...ali, u stvari nema potrebe za etiketiranjem i žanrovima, ovo je jednostavno odlična, zanimljiva knjiga koja vas uvuče u radnju i podsjeti na sve ono zašto u stvari volimo čitanje!
