...
Mislim da svima (li barem većini) poznata ona legendarna Tolstojeva (prva) rečenica 🔝"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj, nesretna je na svoj način".
U ovom konkretnom slučaju (knjige "Izbliza", Care Hunter),a i okviru vremena u kojem živimo, ja bih to ukratko rekla da je svaka obitelj sje**** na svoj način (opet, ili barem većina; možda negdje i postoje one "happy family" -uključujući i labradora ;) - iz američkih filmova).
Ovaj mi je roman stajao na polici još od prošle godine (kao "ok, još jedna u nizu priča o nestalom djetetu 🙄), da bih najednom ovih dana, ničim izazvana, osjetila poriv da pročitam baš tu knjigu... Pojma nemam zašto,🤷♀ jer na policama imam knjiga koje me, sadržajem, puno više privlače. Možda sam razvila neke knjiško-nadnaravne moći 🤔pa osjetim koja me knjiga doziva "Mene čitaj, mene čitaj! Ja sam baš ono što će ti se svidjeti!" (ok, ovo su valjda posljedice #ostanidoma -više-ni-ne-znam-koji dan 🤦♀🤣 )
I tako je ja uzmem i čitam i sa svakom se stranicom sve više oduševljavam... Da, ovo definitvno JE "još jedna priča o nestalom djetetu", ali je stvarno super osmišljena i ispričana.👌 Sve do samog kraja koji je baš "šlag na torti" - potpuno neočekivan rasplet - a u zadnje vrijeme najviše cijenim knjige koje mi nisu predvidljive i koje me iznenade. Ova me bogme iznenadila. Jako.
Imamo obitelj Mason, mamu, tatu, sina i kći Daisy - Daisy nestane. I onda se, naravno, korak po korak počinju otkrivati tajne članova obitelji i ljudi koji ih okružuju.👨👩👧👦 Nije to ništa novo i još neviđeno, znam, ali Hunter je to tako dobro sve ispreplela, tako dobro opisala likove (da su ti neki toliko antipatični, druge pak iskreno žališ i sl.).
Ima jedan važan detalj u knjizi za koji ne znam koliko je realan, i za to bih rado pitala vas koji ste roditelji, ali, nažalost, ne smijem jer bih previše spojlala.🤫
No, bez obzira na moje možebitne (ne)moći,🙃 od mene velika preporuka za "Izbliza", C. Hunter, kad bude raspoloženi za ovako nešto i/ili ste ljubitelj žanra.
