"Ona prije mene", JP. Delany; "Žena u ledu" R. Bryndza; Znanje; osvrt by Morana M.
...
Slučajno mi se dogodilo da sam ova dva odlična
trilera čitala jedan za drugim... Ali, to što je mačka na slici nije
slučajno... niti je zato što ja, eto, volim mace.. Maca je na slici jer nam se
te životinje pojavljuju u obje knjige.. Nažalost, baš i ne prođu dobro, ali,
pogotovo u romanu "Žena u ledu", odigraju važnu ulogu (čak i ključnu)
pri otkrivanju ubojice.
Toliko o slici tj. macama, krenimo s knjigama.
O izvrsnom trileru "Ona prije mene" JP.
Delanyja već se jako, jako puno pisalo. Nahvalili su ga mnogi novinari, blogeri
pa, ako ga i niste čitali sigurno već imate neku "ideju" o toj knjizi.
Tako da sad neću ponavljati (uglavnom zaslužene) hvalospjeve; knjiga je napeta,
zanimljiva, ja bih čak rekla da je to prav "triler 21. stoljeća" s
obzirom na super modernu kuću u kojoj (i oko koje) se vrti radnja romana. Kuća
je opremljena sustavom domotike što je čini "inteligentnom kućom". S
domotikom sam se susrela prošle godine u jednom projektu kojega sam prevodila i
sve mi je to djelovalo poprilično kao iz sf filmova.. Naime, sama riječ
"domotika" (eng. domotics) u korijenu ima latinski
"domus" (kuća, dom) na što se dodaje "robotika" (eng. robotics)
i tako dobijemo složenicu koja označava, jednostavno rečeno,
"kuću-robota".. ;) A to, u stvari znači da su SVI sustavi u
kući međusobno povezani u jedan, jedinstveni sustav (rasvjeta, grijanje,
protu-provalni sustav, telekomunikacije, voda itd. ) sve je povezano i sve
prepoznaje "stanara" putem narukvice koju ovaj nosi. Tako da,
ukratko, kada uključite domotiku, isključite mozak i kuća sve obavlja za vas...
Meni je to malo scary i ja to baš i ne bih..
Nastavno tome, u knjizi "Ona prije
mene" pratimo priče dviju stanarki jedne takve kuće smještene u Londonu. Kuću renta upravo njezin tvorac, arhitekt, a
da bi uopće ušli u izbor za stanara super- kuće morate ispuniti upitnik i onda,
ako ste te "sreće" da ste "the chosen one" ilitiga
"izabrani", potpisujete ugovor koji sadrži preko 200 raznih uvjeta. E
sad, vjerujem da smo mnogi u nekim trenucima naših života bili podstanari i ne
znam baš tko bi uopće pristao na tako nešto.. Ali, naše cure u knjizi su
pristale i (dobro za nas) da jesu (za njih baš i ne) jer se, u protivnom, ne bi
događalo sve što se izdogađalo i mi ne bismo imali jednu ovako zanimljivu
knjigu.
Tako da je, po meni, upravo ta domotika ono što
ovu priču čini posebnijom i po čemu se, donekle, razlikuje od drugih knjiga
ovoga žanra.
A sada se prebacujem na genijalan krimić, moj
favorit, "Žena u ledu", R. Bryndze. Odmah u startu apeliram: NEMOJTE
DA VAM "ŽENA U LEDU" PROĐE ISPOD RADARA jer se o njoj, možda, toliko
ne priča i nije toliko razvikana kako neke druge (često i manje kvalitetne)
knjige. Odlična je! To je prva knjiga iz serije o inspektorici Eriki Foster, do
sada su objavljene četiri knjige (kod nas, za sada, samo ova prva), a ujedno i
prvi krimić ovog autora koji inače (vrlo uspješno) piše, zamislite, chick-
lit romane.
"Žena u ledu" nije ništa novo i do sad
neviđeno što se tiče koncepta, radnje, likova; imamo inspektoricu koja je u
prilično lošem životnom razdoblju (u neuspjeloj policijskoj akciji koju je ona
vodila poginulo je nekoliko agenata, uključujući i njezinog muža) onda imamo
djevojku pronađenu ispod leda (naravno, ubijenu) i još niz, što starijih što
novijih ubojstava koja inspektorica Frost poveže i shvati da Londonom hara
serijski ubojica. Da, i London je nice touch, ako ste se već pomalo zasitili
nordic noira (iako, nije se toga baš lako zasititi...mislim da će se ljubitelji
žanra složiti sa mnom.. ;) ).
Kao što rekoh nije to sad nešto na što nismo (već
više puta ) naišli čitajući trilere, ALI knjiga je napisana izvrsno. Ima
odličnu dinamiku, odličan zaplet, nema puno likova da ti treba pola knjige da
uopće pohvataš tko je tko, nema onih trenutaka kada se poglavlje završi u nekoj
jako napetoj situaciji, a onda uslijede poglavlja koja govore o nečemu sasvim
desetom dok mi žarko želimo saznati što se dogodilo u onoj napetoj situaciji;
toga nema, već na sljedećoj stranici radnja, tečno, ide dalje i mi s guštom
čitamo razvoj napete situacije i prelazimo u novu, isto tako napetu.
Erika Foster osjeća se kao da je sve izgubila i smatra
da joj je još jedino pravda ostala kao ono za što se vrijedi boriti. Ona tijekom lova na ubojicu, dolazi u
konflikte sa svojim nadređenim kao i najvišim, londonskim društvom tako da je u
knjizi prisutna i kritika istog, svugdje prisutnog, upletanja politike i moći u
provedbu zakona.
Sve je to autor odlično isprepleo u svom krimi-
prvijencu i stvorio snažan ženski lik, Eriku Foster, koju možemo svrstati u rang
s Kay Scarpettom, Maurom Isles, Temperance Brennan ili, njezinom imenjakinjom,
Ericom Falck koja se bavi ubojstvima u Fjallbacki.
Moram priznati da, kada sam počela čitati „Ženu u
ledu“ (uzela sam je jer mi je trebala neka „manja“ knjiga za torbu tj.
putovanje) uopće nisam očekivala nešto OVAKO kvalitetno. Eto, kao što često
ponavljamo, kako nas knjige (kao i ljudi) „pronađu“ onda kada se najmanje
nadamo. Ipak, nadam se da vi nećete čekati da ova knjiga pronađe vas nego ćete (zaintrigirani mojim osvrtom ;) ), pronaći vi nju i pročitati je s užitkom! I
naravno, nadam se da će vam se svidjeti…javite dojmove.
Primjedbe
Objavi komentar