Odličan psihološki triler koji sam baš s guštom čitala! Jako mi se sviđa stil pisanja Kristine Ohlsson, jednostavan, lako čitljiv, rečenice su jasne i konkretne, a sve je to, naravno, začinjeno izvrsnom radnjom.
Usprkos tako "pitkom" stilu pisanja, autorica se bavi nekim jako jako teškim temama... Svi mi koji čitamo dosta trilera već smo, na neki način, navikli na razne brutalnosti, sakaćenja, obredna ubojstva i slična zvjerstva, ali kada se susretnemo sa ubojstvima male djece i beba, onda je to ipak nešto što nas ne može ostaviti ravnodušnima bez obzira na sve do sada pročitano.
A upravo se o tome radi u ovom romanu; već pri početku iz vlaka je oteta mala Lilian te započinje istraga koju vodi tim inspektora Alexa Rechta, sve iskusni istražitelji sa dugogodišnjim stažem u policiji, a kojima je pridodana i, kriminalistica, Frederika Bergman.
Frederiku kolege, isprva baš i ne shvaćaju jako ozbiljno, smatraju da joj fali "onaj neki instinkt" kojeg oni posjeduju, a i doživljavaju je i previše hladnom da bi bila efikasna.
Mislim da je ovdje očito da nam je Ohlsson željela prikazati kako i u Švedskoj, koja se smatra izuzetno naprednom zemljom, policija ostaje pod muškom dominacijom te se ženama u ovom poslu nije lako dokazati, a autorica to i te kako dobro zna budući da je donedavno i sama radila u švedskoj policiji i u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Njezino prijašnje zaposlenje također se primjećuje u vrlo dobrom poznavanju istražnih, policijskih procedura opisanima u knjizi koje se izmjenjuju sa psihološkim portretima istražitelja.
Dodatni je plus romanu što je napisan iz perspektive više likova, pa tako istragu slučaju pratimo kroz opise glavnih istražitelja, ali i iz perspektive žene suučesnice u zločinima što nam daje uvid u poremećen um okrutnog i inteligentnog ubojice.
To što Ohlosson opisuje razmišljanja glavnih likova dajući nam pritom uvid i u njihove privatne živote jako je dobro pogođeno jer nam time približava sve glavne aktere, čini nam se da ih dobro poznajemo te ih doživljavamo, ne samo kao ekipu koja radi na rješavanju slučaja, već i kao osobe od krvi i mesa sa svim njihovim usponima i padovima.
Osim otmice i ubojstava djece, još je jedna jako teška tema prisutna u romanu, a to je fizičko maltretiranje žena; ubojica, koji za svoju misiju ima "kažnjavanje" žena čak i one iz svoje blizine tretira užasno okrutno; brutalno ih premlaćuje, muči ih na razne načine i ti su opisi tako vjerno prikazani da sam se , po tko zna koji puta zapitala, kako si neke žene, bez obzira na to što su radile i kroz šta su prolazile u životu, mogu "opravdati" bivanje u jednoj takvoj vezi iz koje, lako moguće, neće izaći žive.
Sve ti detalji upućuju na autoričino prijašnje zanimanje i odlično poznavanje opisane materije.
I tako se, dan po dan, slučaj sve više zahuktava, oteta curica pronađena je mrtva, u međuvremenu nestaje jedna beba, a istražitelji pokušavaju pronaći barem neki čvrsti trag u mnoštvu onih, naizgled, potpuno nepovezanih tragova. Upravo Federika je ta koja prva poveže neke priče iz prošlosti tako da napetost raste, a slučaj se bliži završnici.
Iako nas naslov "Pepeljuge" asocira na onu prekrasnu bajku, ovaj joj je roman potpuna suprotnost. Ovdje nema princa niti happy enda..samo zlo u svom najizopačenijem obliku. Žene ne postaju princeze već bivaju brutalno pretučene; cipelice otete djevojčice koje ostaju u vlaku, ne pronalaze svoju vlasnicu, a ipak, kao i bajke i ovaj roman ima svoju vrijednost te nas navodi na razmišljanje o svijetu u kojem živimo i u kojem je, nažalost, izglednije naići na monstruma koji ubija djecu nego na princa na bijelom konju.
Odličan roman i velika preporuka!
Morana Mazor
Primjedbe
Objavi komentar