"Postaja jedanaest", Emily St. John Mandel; Znanje
Tema "smaka svijeta" i ponovnih početaka ljudskog društva prisutna je oduvijek u književnosti ili na filmu. Ja nisam pročitala puno tzv. distopijskih romana, više sam gledala filmove koji se time bave. I nisam o tome pretjerano razmišljala...ali, ova knjiga, zaista natjera čovjeka da se malo zamisli o svijetu oko sebe i stvarima koje nas okružuju, a koje uzimamo "zdravo za gotovo".
U ovom romanu ...ljudsko društvo pokosila je pandemija imena "gruzijska gripa" i vrlo brzo, sve što poznajemo je nestalo.
U nekim poglavljima romana susrećemo nekoliko likova u vremenu prije pandemije od kojih su neki preživjeli te ih pratimo i u kasnijim godinama, "nove civilizacije" jer se njihovi životi, na ovaj ili onaj način isprepliću.
Ipak, glavnina romana odvija se u 20.god. (s novim početkom civilizacije počelo je i brojanje godina iz početka); treba uzeti u obzir da je "civilizacija u godini dvadesetoj bila tek arhipelag malih naselja. Stanovnici tih mjesta sami su se branili od divljih skupina pljačkaša i sami su pokapali susjede...Preživjeli su unatoč strašnim izgledima i zato što su se držali zajedno.".
U takvom svijetu kreće se Putujuća simfonija; skupina muzičara i umjetnika koja svojim nastupima unosi nešto (stare) ljepote, sjaja i nade preživjelim stanovnicima..Iako, sada već ima i djece rođene nakon kraha koja uopće ne poznaju prijašnji svijet i kojima je sama pomisao na detalje poput struje, interneta, aviona i sl. teško zamisliva. Često sam se pitala da li je lakše njima, koji ne poznaju drugi svijet osim ovoga u kojem su rođeni ili onima koji su veći dio života proživjeli sa svim luksuzima današnjice...
Simfonija putuje od grada do grada ("naziv grada pritom treba shvatiti vrlo široko jer su se neka od tih mjesta svodila na četiri ili pet obitelji koje su živjele zajedno u starom odmorištu za kamionu...") i izvodi Shakespeareova djela pomažući ljudima da, makar na kratko, zaborave na teške uvjete u kojima žive.
Samo glavni likovi imaju imena, dok se ostali članovi Simfonije nazivaju prema svojim instrumentima i položaju u orkestru npr. treći gitarist, prva flauta, druga oboa i sl. I time je autorica željela naglasiti vrijeme u kojem se radnja odvija; vrijeme bez institucija, matičnih brojeva, uređenog sustava i u kojem je čovjek lišen svega, pa čak i svog identiteta (izvan male zajednice u kojoj se kreće).
Tada se pojavljuje tajanstveni "prorok", članovi Simfonije počinju neobjašnjivo nestajati, te se osim za svakodnevno preživljavanje moraju boriti i sa nepoznatim neprijateljem.
Ipak, budući da su međuljudski odnosi i spone koje povezuju preživjele vrlo jake, vjerojatno i jače nego danas kada se većina komunikacije ne odvija osobno već putem interneta, mobitela i sl. glavni junaci udruženim snagama kreću u potragu za istinom i svojim prijateljima.
Uzevši sve to u obzir, vidimo da je čovječanstvo, usprkos tragediji i krahu, bilo prisiljeno ponovno se prisjetiti nekih temeljnih ljudskih vrijednosti koje, u brzom tempu tehnike i svakodnevnog života, lako zaboravimo, a upravo su one najvažnije za život kako pojedinaca tako i društva.
U ovom romanu ...ljudsko društvo pokosila je pandemija imena "gruzijska gripa" i vrlo brzo, sve što poznajemo je nestalo.
U nekim poglavljima romana susrećemo nekoliko likova u vremenu prije pandemije od kojih su neki preživjeli te ih pratimo i u kasnijim godinama, "nove civilizacije" jer se njihovi životi, na ovaj ili onaj način isprepliću.
Ipak, glavnina romana odvija se u 20.god. (s novim početkom civilizacije počelo je i brojanje godina iz početka); treba uzeti u obzir da je "civilizacija u godini dvadesetoj bila tek arhipelag malih naselja. Stanovnici tih mjesta sami su se branili od divljih skupina pljačkaša i sami su pokapali susjede...Preživjeli su unatoč strašnim izgledima i zato što su se držali zajedno.".
U takvom svijetu kreće se Putujuća simfonija; skupina muzičara i umjetnika koja svojim nastupima unosi nešto (stare) ljepote, sjaja i nade preživjelim stanovnicima..Iako, sada već ima i djece rođene nakon kraha koja uopće ne poznaju prijašnji svijet i kojima je sama pomisao na detalje poput struje, interneta, aviona i sl. teško zamisliva. Često sam se pitala da li je lakše njima, koji ne poznaju drugi svijet osim ovoga u kojem su rođeni ili onima koji su veći dio života proživjeli sa svim luksuzima današnjice...
Simfonija putuje od grada do grada ("naziv grada pritom treba shvatiti vrlo široko jer su se neka od tih mjesta svodila na četiri ili pet obitelji koje su živjele zajedno u starom odmorištu za kamionu...") i izvodi Shakespeareova djela pomažući ljudima da, makar na kratko, zaborave na teške uvjete u kojima žive.
Samo glavni likovi imaju imena, dok se ostali članovi Simfonije nazivaju prema svojim instrumentima i položaju u orkestru npr. treći gitarist, prva flauta, druga oboa i sl. I time je autorica željela naglasiti vrijeme u kojem se radnja odvija; vrijeme bez institucija, matičnih brojeva, uređenog sustava i u kojem je čovjek lišen svega, pa čak i svog identiteta (izvan male zajednice u kojoj se kreće).
Tada se pojavljuje tajanstveni "prorok", članovi Simfonije počinju neobjašnjivo nestajati, te se osim za svakodnevno preživljavanje moraju boriti i sa nepoznatim neprijateljem.
Ipak, budući da su međuljudski odnosi i spone koje povezuju preživjele vrlo jake, vjerojatno i jače nego danas kada se većina komunikacije ne odvija osobno već putem interneta, mobitela i sl. glavni junaci udruženim snagama kreću u potragu za istinom i svojim prijateljima.
Uzevši sve to u obzir, vidimo da je čovječanstvo, usprkos tragediji i krahu, bilo prisiljeno ponovno se prisjetiti nekih temeljnih ljudskih vrijednosti koje, u brzom tempu tehnike i svakodnevnog života, lako zaboravimo, a upravo su one najvažnije za život kako pojedinaca tako i društva.
Primjedbe
Objavi komentar